Bivši predsednik Republike Srpske, optužen za genocid i druge zločine u BiH, priznaje da je bio "važan" i da je obavljao "neke funkcije", ali negira bilo kakvu odgovornost za rat i zločine koji su u njemu počinjeni, optužujući za njih "zavereničko jezgro" muslimanske SDA na čelu sa Izetbegovićem


Radovan Karadžić se, kako je rekao na početku uvodne reči, neće braniti negiranjem da je bio "važan" i da je vršio "neku funkciju", niti će odgovornost za zločine kojima se tereti "svaljivati na nekog drugog". Uz to, dodao je, "neće braniti svoju malenkost već veličinu svog malog naroda u Bosni koji trpi već 500 godina". Karadžić nije precizirao šta i pod kim njegov narod trpi, misleći valjda da se podrazumeva da se radi o "Turcima".

U današnjem četvoročasovnom izlaganju u kojem je poput pravog branioca o sebi govorio u trećem licu, najčešće kao o "ovom optuženom", Karadžić je najavio da će na suđenju "postaviti stvari na svoje mesto" i pokazati da su nepravedne sve presude koje je Tribunal do sada izrekao političkim i vojnim liderima bosanskih Srba.

Odgovornost za raspad Jugoslavije i rat u BiH Karadžić je pripisao slovenačkom i hrvatskom separatizmu i "zavereničkom jezgru" Stranke demokratske akcije (SDA), predvođene "Mladim muslimanom" i autorom "Islamske deklaracije" Alijom Izetbegovićem. Opširno je citirao delove "Islamske deklaracije" i presude koja je njenom autoru izrečena 1983. godine pred Okružnim sudom u Sarajevu. "Zavereničko jezgro" SDA je, po Karadžiću, "htelo 100 odsto vlasti nad 100 odsto Bosne", a njihove akcije su uslovile reakcije bosanskih Srba.

Sa unutrašnjih, Karadžić je zatim prešao na spoljne neprijatelje koji su doprineli raspadu Jugoslavije, u prvom redu Nemačku ali i Tursku, optužujući ih za planove obnavljanja Austrougarske i Otomanske Imperije na Balkanu.

Za sve to vreme, dok su Jugoslaviji radili o glavi unutrašnji i spoljni neprijatelji, Srbi i on lično činili su sve za izbegavanje rata, predlagali su "skandinavizaciju" Jugoslavije i "švajcarizaciju" Bosne, a kada je rat izbio prihvatali su sve mirovne planove sa izuzetkom jednog (Vens-Ovenovog/Vance-Owen).

Srbi su, po Karadžiću, bili žrtve "ratne propagande" i "ratnih lukavstava" protivničke strane kojima su, smatra on, naseli tužilaštvo i neka od Pretresnih veća Tribunala. Kao primer "ratne propagande" naveo je poznate snimke britanske televizije iz Trnopolja sa ljudima – nekim poput živih kostura – iza bodljikave žice. Po Karadžiću, iza bodljikave žice su, zapravo, bili novinari i kamera, dok su "ljudi koji su se tu sklonili zbog borbi stajali na slobodnom prostoru". Tu teoriju je, inače, svojevremeno zastupao britanski časopis "Živući marksizam" ali je pred britanskim sudom izgubio spor koji su protiv njega pokrenuli novinari i morao da plati ogromnu globu.

Navodeći da će dokazati da Srbi nisu krivi ni za jedan od incidenata masovnih stradanja u Sarajevu – poput granatiranja redova za hleb i vodu ili Markala – i da je reč o "ratnim lukavstvima" muslimanske strane, za koje je opravdanja našao u "Islamskoj deklaraciji", Karadžić se danas posebno zadržao na masakru Markale 1 iz februara 1994. godine. Prikazao je prilog koji je tim povodom pripremila TV Pale tvrdeći da se radi o montaži i da su na pijacu doneti leševi poginulih boraca Armije BiH.

Karadžić će uvodnu reč nastaviti i okončati sutra, nakon čega će se u sudnici raspravljati o ulozi koju će na suđenju igrati imenovani branilac u pripravnosti Ričard Harvi/Richard Harvey. On bi, podsetimo, trebalo da preuzme Karadžićevu odbranu ukoliko veće oceni da optuženi ponovo ometa "prikladno i ekspeditivno odvijanje postupka".

Dijeljenje sadržaja