Bivši hrvatski ministar Jure Radić tvrdi da nije bilo bezbednosnih uslova da se Srbi vrate u Krajinu nakon "Oluje", jer su povratnici, između ostalog, bili izloženi riziku stradanja od zaostalih mina, pa su ga sudije pitale zašto je u isto vreme Hrvatima omogućena puna sloboda kretanja po oslobođenom području


U unakrsnom ispitivanju bivšeg hrvatskog ministra za obnovu i razvoj Jure Radića, branilac Kiho/Kehoe se više bavio "kontekstom" u kojem su visoki državni zvaničnici razmatrali (ne)mogućnost povratka Srba u Krajinu nakon operacije "Oluja", a manje sadržajem sastanaka na kojima se to pitanje pominjalo. Pretresno veće je, podsetimo, Radića pozvalo u Hag kako bi razjasnio svoja izlaganja na sastancima državnih organa u kojima se, između ostalog, zalaže da se u pojedinim delovima Krajine ne dozvoli prisustvo "više od deset odsto Srba" i zagovara naseljavanje Hrvata u napuštene srpske kuće.

Gotovinin branilac je sugerisao da se radilo o vremenu kada je u neposrednoj blizini Krajine besneo rat u BiH, što je svedok prihvatio i podsetio da je Milošević tada još bio na vlasti u Srbiji. Odbrana je, dalje, nastojala da dokaže da o stvarnoj nameri hrvatskog državnog vrha u pogledu povratka Srba više svedoče javna obraćanja hrvatskih zvaničnika, a manje ono što se pričalo na sastancima iza zatvorenih vrata. Jedan od takvih javnih nastupa je Tuđmanov poziv "svim Srbima koji nisu učestvovali u oružanoj pobuni" da ostanu u Hrvatskoj, upućen preko medija prvog dana "Oluje" 4. avgusta 1995. godine. Radić kaže da je poziv za ostanak bio iskren, ali da se, "suprotno volji predsednika", dogodio "svojevoljni odlazak Srba".

Branilac Kiho je predočio zapisnik sa sednice vlade održane dve nedelje nakon "Oluje" na kojem Radić izveštava Tuđmana o situaciji na oslobođenom području sledećim rečima: "Puno su naši zapalili, pale i danas, to je zlo, jer se radi o našoj a ne tuđoj imovini. Ovo je period pljačke, jada i svih tih stvari, ne znam kako se to može sprečiti". Budući da predsednik Tuđman na to dodaje da se takve pojave moraju sprečiti, odbrana smatra da to ukazuje da nije bilo namere da se onemogući povratak Srba u Krajinu, sa čim se svedok složio.

U nastavku opisivanja "konteksta" u kojem je trebalo organizovati povratak izbeglih Srba, svedok je rekao da se radio o teškoj bezbednosnoj situaciji u kojoj su povratnici bili izloženi različitim rizicima, poput pogibije i ranjavanja od zaostalih mina. Zbog toga je, kaže, trebalo prvo normalizovati situaciju u Krajini, pa se tek onda upustiti u masovniji povratak srpskih izbeglica. Budući da je u isto vreme građanima Hrvatske bila omogućena puna sloboda kretanja po oslobođenom području, sudija Kinis je pred kraj današnjeg zasedanja pitao svedoka kako je moguće da isti bezbednosni rizici nisu stajali i pred hrvatskim povratnicima. Radić odgovara da su vlasti svima "javno govorile" da još nije vreme za povratak, ali nije umeo da odgovori zahtevu sudija da ukaže na bar jedan takav javni nastup, osim što je pomenuo svoja navodna obraćanja Hrvatima u izbegličkim kampovima.

Tako je na suđenju hrvatskim generalima Gotovini, Čermaku i Markaču završen iskaz bivšeg ministra i bliskog Tuđmanovog saradnika Jure Radića, a drugi svedok Pretresnog veća će se u sudnici pojaviti u četvrtak 4. marta.

Dijeljenje sadržaja