Slovenački vojni ekspert Milan Gorjanc smatra da su Muslimani, Srbi i Hrvati imali pravo da brane "svoj teritorij" u BiH i nije mu jasno zašto bi se bilo koji od tri naroda smatrao agresorom


Ukazujući da je BiH od 1992. godine međunarodno priznata i suverena država optužba je u nastavku unakrsnog ispitivanja slovenačkog vojnog eksperta Milana Gorjanca sugerisala da je Hrvatsko vijeće obrane (HVO) bilo jedina vojska koja se može smatrati agresorskom u hrvatsko-muslimanskog sukobu.

Svjedok se slaže da se "formalno-pravno" Armija BiH ni u kom slučaju ne može smatrati agresorom na svojoj teritoriji, ali smatra da agresor nije mogao biti ni HVO, pa ni VRS (Vojska Republike Srpske) pošto su, kako je rekao, predstavnici sva tri naroda imali ustavom zagarantovano pravo da brane svoj teritorij. Sve vojske koje su došle izvana su bile agresori, uključujući i bivšu JNA.

"Bojim se da se BiH hoće izjednačiti sa državom Muslimana", rekao je svjedok i dodao da "nije njegovo da cijeni zašto je došlo do sukoba" u BiH. On se, međutim, složio sa sugestijom tužiteljice da su Muslimani zajedno sa pripadnicima ostala dva naroda imali pravo da organizuju Armiju BiH i brane međunarodno priznate državne granice. Nikako mu, međutim, nije jasno zašto bi oni koji su "branili" Herceg Bosnu i Republiku Srpsku od legitimne državne armije bili proglašeni agresorima.

Optužba je u unakrsnom ispitivanju prikazala nekoliko snimaka koji su uvršteni u dokaze tokom iskaza novinara BBC Džeremi Bouena/Jeremy Bowen, a koji svjedoče o uslovima koji su vladali u Istočnom Mostaru u ljeto 1993. godine. Jedan od snimaka pokazuje stazu preko zapadnih padina planine Prenj kojom je ekipa BBC u ljeto 1993. godine ušla u Istočni Mostar. Zbog teškog i nepristupačnog terena Bouen je taj put nazvao "Ho Ši Minovom stazom", aludirajući na čuveni put koji je tokom vijetnamskog rata koristio Vijetkong

Svjedok je ostao pri tvrdnji da Istočni Mostar nije bio pod opsadom. Pored "Ho Ši Minove staze" kojom, kako priznaje, nikada nije prošao, stanovnici Istočnog Mostara su sa ostatkom teritorije pod kontrolom Armije BiH bili povezani i magistralnim putem koji se proteže dolinom Neretve. Uprkos tome što je magistralni put bio pod artiljerijskom kontrolom HVO civili su, smatra svjedok, mogli prolaziti noću jer sumnja da je HVO imao opremu za noćno osmatranje.

Na pitanje da li smatra da ni Sarajevo tokom rata nije bilo pod opsadom pošto je sa ostatkom slobodne teritorije bilo povezano podzemnim tunelom koji je bio "sigurniji od magistralnog puta pod artiljerijskom vatrom" svjedok je odgovorio da se situacija u ta dva grada ne može porediti. Po njegovim informacijama iz Sarajeva su tunelom mogli izaći samo pojedinci dok su stanovnici Istočnog Mostara ranije spomenutim putevima mogli izlaziti "po vlastitom nahođenju".

Dijeljenje sadržaja