Po ocjeni vojnog eksperta odbrane Milivoja Petkovića, Istočni Mostar je bio "u bitno drugačijoj situaciji u odnosu na Sarajevo" jer je sa ostatkom teritorije pod kontrolom Armije BiH imao dvije veze – magistralni put koji se proteže dolinom Neretve i planinsku stazu koja ga je preko padina Prenja povezivala s Jablanicom


"Istočni Mostar nije bio pod opsadom", zaključio je vojni ekspert iz Slovenije Milan Gorjanc na osnovu dokumentacije koju mu je u nastavku svjedočenja pokazala odbrana generala Milivoja Petkovića, bivšeg načelnika Glavnog stožera HVO.

Za razliku od Sarajeva koji se nalazio u okruženju srpskih snaga Istočni Mostar je, po mišljenju slovenačkog eksperta, bio u "bitno drugačijoj situaciji" jer su njegovi stanovnici prema sjeveru imali dvije otvorene komunikacije sa drugim područjima pod kontrolom Armije BiH: magistralnim putem koji se proteže dolinom Neretve i planinskom stazom koja preko zapadnih padina planine Prenj vodi ka Jablanici.

Iako je magistralni put u dolini Neretve bio pod artiljerijskom vatrom HVO njime se, po ocjeni svjedoka, moglo prolaziti noću. S druge strane, kako je dodao, put preko Prenja je bio potpuno zaštićen od dejstava HVO. Osim toga, vazdušni kontakt sa Istočnim Mostarom je bio "neograničen" pošto HVO "nije mogao utjecati" na prelet helikoptera.

Petkovićeva odbrana je potom ukazala na knjigu Esada Šejtanića "Hercegovina na ognjenim vratima Bosne" u kojoj autor navodi da je Armija BiH "represivnim mjerama spriječila isticanje (iseljavanje) stanovništva" iz istočnog Mostara. Svjedok smatra da su takve mjere poduzete kako bi se povećao moral kod vojnika koji su branili taj dio grada.

Svjedok je, dalje, ocijenio da su Konjic, Vitez, Bugojno, Travnik i Novi Travnik bili od izuzetnog vojnog značaja za Armiju BiH. Osim strateškog značaja tih gradova za eventualna ofanzivna dejstva u njima su se, istakao je svjedok, nalazile i tvornice streljiva, eksploziva i teškog naoružanja, te vojne odjeće i obuće kao i drugi objekti poput "Atomske ratne komande" bivše JNA u Konjicu.

Operacije "čišćenja terena" koje se spominju u više dokumenata HVO, po svjedoku, ne mogu se smatrati etničkim čišćenjem. Gorjanc je, također, potvrdio tezu odbrane da su Muslimani u redovima HVO bili potencijalni sigurnosni problem. Njihov prelazak u Armiju BiH krajem juna 1993. godine svjedok je okvalifikovao kao "izdaju" i, po njegovoj ocjeni, komanda HVO je opravdano naredila njihovo razoružavanje i izolaciju.

U ekspertskom izviješću koji je pripremio na zahtjev Petkovićeve odbrane Gorjanc je analizirao vojni značaj srednje Bosne i sjeverne Hercegovine, kao i doktrinu opštenarodne odbrane u bivšoj Jugoslaviji, koja je zatim primjenjivana u novostvorenim državama. Njegov iskaz se nastavlja sutra unakrsnim ispitivanjem od strane tužioca.

Dijeljenje sadržaja