Svedočenje o pljačkama, paljevinama, proterivanju i ubistvima Albanaca u Đakovici koje su, u proleće 1999. godine, počinili uniformisani pripadnici srpske policije


Tužilaštvo je na suđenju policijskom generalu Vlastimiru Đorđeviću nastavilo sa izvođenjem dokaza o ubistvima i proterivanju kosovskih Albanaca u proleće 1999. godine.

U noći između 24. i 25. marta 1999., nekoliko sati nakon početka NATO intervencije, grupa policajaca je, pucajući iz automatskog oružja, provalila u dvorište svedokinje Šihrete/Shyhrete Dula iz Đakovice. Ona je sa porodicom uspela da pobegne kroz zadnji izlaz, dok su u susednoj kući ostali njeni rođaci. Tokom noći je iz kuće u kojoj se skrivala gledala svoju kuću kako gori, a plamen se, rekla je, proširio po celom kvartu.

Narednog jutra se vratila do kuće koja je bila potpuno spaljena, a u susednoj je pronašla telo ubijenog devera. Videla je, kaže, razbijene i spaljene prodavnice i srušen vrh minareta Hadum džamije iz XVI veka. Neke kuće u okolini su, dodaje, i dalje gorele.

Nakon nedelju dana skrivanja priključila se konvoju Albanaca koji su napuštali Đakovicu . "Beskrajnu kolonu", kako je opisala, do granice sa Albanijom pratili su pripadnici policije i vojske. Na kontrolnim punktovima policija je svima oduzimala lične isprave.

Odbrana je u unakrsnom ispitivanju sugerisala da su ljudi koji su ušli u njeno dvorište, nakon ponoći 24. marta, zapravo pokušavali da evakuišu civile iz požara koji su izazvale NATO bombe, ali je svedokinja to negirala. Kategorički je tvrdila da se radilo isključivo o srpskim policajcima u plavim maskirnim uniformama. Svedokinja je, takođe, negirala mogućnost da su NATO bombe uzrok požara u kojem je izgorela njena kuća, kako joj je sugerisao jedan policajac na kontrolnom punktu na putu ka Albaniji.

Dula je odbacila i tvrdnju odbrane da su Albanci napuštali Kosovo zbog straha od NATO bombardovanja. Svi susedi i prijatelji sa kojima je razgovarala, tvrdi, verovali su da će tokom bombardovanja biti bezbedniji.

Dijeljenje sadržaja