Ukazujući da je francuska novinarka hotimično objavila informacije o poverljivim odlukama Žalbenog veća, tužilac-prijatelj suda je u završnoj reči tražio novčanu kaznu u rasponu od 7 do 15 hiljada eura. Odbrana takav pristup kvalifikuje kao "pravni fundamentalizam" kojim tužilac-prijatelj suda pokušava da veće "zavede na stramputicu" i traži oslobađajuću presudu za Florans Artman


Završnim argumentima strana danas je završeno suđenje francuskoj novinarki Florans Artman/Florence Hartman, optuženoj za nepoštovanje suda zbog objavljivanja informacija o poverljivim odlukama Žalbenog veća u predmetu Slobodana Miloševića. Tim odlukama je, podsetimo, odobren poverljiv status dokumentima Vrhovnog saveta odbrane SR Jugoslavije iz perioda rata u Bosni i Hercegovini. U knjizi "Mir i kazna" i članku za Bosanski institut Florans Artman je, osim informacije da su te odluke donete, izrazila mišljenje da je to učinjeno sa ciljem da se ključni dokumenti o umešanosti Srbije u genocid u BiH sakriju od javnosti i od Međunarodnog suda pravde, pred kojim je tada vođen spor "Bosna i Hercegovina protiv Srbije" po Konvenciji o genocidu.

Po kanadskom pravniku Brusu Mekfarlejnu/Bruce MacFarlane, koji je u ovom predmetu nastupao u ulozi tužioca-prijatelja suda, "slučaj Florans Artman" je vrlo jednostavan. Za njega, nema sumnje da je ona autor inkriminisana knjige i članka i da je informacije o poverljivim odlukama objavila "hotimično, a ne slučajno ili iz nepažnje", te da je time "ometala sprovođenje pravde." No, uprkos tome, Mekfarlejn ne smatra da bi u ovom slučaju bila primerena zatvorska kazna, već bi po njemu odgovarajuća bila novčana kazna u rasponu od 7 do 15 hiljada eura.

Takav pristup tužioca-prijatelja suda je Karim Kan/Khan, jedan od branilaca Florans Artman, u svojoj završnoj reči nekoliko puta ocenio kao "pravni fundamentalizam" i pokušaj da se sudije "zavedu na stramputicu." Ukazao je, takođe, na "razočaravajuće ponašanje" kanadskog pravnika koji je, uprkos ulozi nezavisnog tužioca-prijatelja suda, nastojao svim sredstvima da osigura osuđujuću presudu, pokušavao da "ocrni" vodeće svetske autoritete za slobodu izražavanja i ljudska prava koji su svedočili za odbranu i nipodaštavao značaj slobode izražavanja i zaštite prava žrtava.

Informacije zbog čijeg je objavljivanja optužena francuska novinarka, ukazao je branilac, bile su u javnom domenu najmanje dve godine pre izlaska inkriminisane knjige i članka, ali niko nije preuzeo ništa protiv "Njujork tajmsa", "Internešenel Herald Tribjuna" i drugih uglednih medija koji su o tome pisali, već je "udareno isključivo na Florans Artman".

Tražeći da se francuska novinarka oslobodi optužbe, branilac Kan je pozvao veće da se "odupre pokušaju tužioca-prijatelja suda da se donese drugačija odluka" koja bi, po njemu, "imala zastrašujući efekat na pravo i slobodu izražavanja, prava žrtava i onih koji podržavaju fundamentalne principe" sadržane u rezoluciji o osnivanju Tribunala.

Zaključujući raspravu, predsedavajući sudija Moloto je rekao da će veće naknadno obavestiti strane o svojoj odluci. Osim južnoafričkog sudije Molotoa, u veću koje će presuditi u slučaju Florans Artman su još i sudije Giney/Guney iz Turske i Liu iz Kine.



Fotografije