Suđenje Kordiću i Čerkezu pred Haškim tribunalom

Treći svjedok optužbe na suđenju Dariju Kordiću i Mariju Čerkezu - ujedno i prvi svjedok čiji je iskaz bio otvoren za javnost - svjedočio je o ratnim zbivanjima u Novom Travniku. Tužitelj je kroz ovo svjedočenje nastojao ukazati na odgovornost HVO za izbijanje sukoba u toj općini Srednje Bosne te na djelovanja HVO koja su bila u protivnosti s ratnim pravom. Bivši potpredsjednik Hrvatske zajednice Herceg Bosne Dario Kordić i bivši zapovjednik u brigadama HVO u Novom Travniku i Vitezu Mario Čerkez optuženi su za sudjelovanje u planiranoj i rasprostranjenoj kampanji progona Bošnjaka. Već je samo stvaranje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne u novembru 1991. godine, za neke ljude u Novom Travniku bilo signal da Hrvatska demokratska zajednica (HDŽ) napušta iskreno partnerstvo s Strankom demokratske akcije (SDA), kazao je svjedok, bivši pripadnik Teritorijalne obrane, čiji je identitet ostao zaštićen.

On je svjedočio da je prvi sukob između Hrvata i Bošnjaka u Novom Travniku izbio već u junu 1992. godine kad je HVO preuzeo tri zgrade od TO i potom postavio ultimatum da mu se TO pretpočini. Sljedeći je sukob izbio u oktobru 1992. godine, kad je HVO, kako napominje svjedok, želio ostvariti kontrolu nad tvornicom "Bratstvo" i osigurati strateške pozicije u gradu. Predstavnici bošnjačke i hrvatske strane održali su nakon toga sastanak na kojemu su razgovarali o uzrocima tog sukoba, i na tom je sastanku bio i Dario Kordić.

Svjedok nije znao u kojoj je funkciji Kordić prisustvovao tom sastanku, no to prisustvo tužitelju može predstavljati dokaz da je Kordić imao ulogu u djelovanju HVO. Koncem 1992. godine 3. korpus Armije BiH je pokrenuo formiranje brigada, a i HVO je u Novom Travniku formirao brigadu Stjepan Tomašević. U optužnici se navodi da je jedan od zapovjednika te brigade bio Mario Čerkez, no svjedok ga u svom iskazu nije spominjao. Najteže krivice u Novom Travniku, prema kazivanju svjedoka, počinjene su tokom sukoba 1993. godine. Tužitelj je naglasak stavio na borbe oko jednog solitera u gradu u kojemu je tri mjeseca bilo blokirano skoro 60 civila te na optužbu da je HVO sprečavao da se tim civilima dostavi hrana. Daljnji primjeri kršenja međunarodnog humanitarnog prava, izneseni u ovom svjedočenju, uključuju napade Bošnjake i paljenja njihovih kuća u nekoliko sela oko Novog Travnika kad su, kako je kazano, trojica vojnika ABiH ubijena nakon zarobljavanja. "U selu Stojkovići je bio logor u kojemu je HVO oko mjesec dana držao 21 osobu", kazao je svjedok dodajući da su muškarci odvođeni na kopanje rovova. Svjedok je naveo i slučaj kad su u oktobru 1993. godine tri Bošnjaka, koji su korišteni kao živi štit raznesena u eksploziji mina koje su oko njih zavezali pripadnici HVO. Zločini koje je tužitelj kroz ovo svjedočenje stavio na teret HVO uključuju i ubijanje civila snajperima te protjerivanje Bošnjaka iz dijela općine pod kontrolom HVO. Obrana je u protuispitivanju ovog svjedoka nastojala ukazati da se 1992. godine moglo govoriti "više o incidentima" nego sukobima, te da za sukobe snose određenu odgovornost i pripadnici bošnjačkih snaga. Nakon što je svjedok kazao da ne zna zašto su hrvatsko stanovništvo i HVO u junu 93. napustili neka sela novotravničke općine koja su bila pod kontrolom ABiH te prešli iza srpskih linija, obrana je ustvrdila da je svjedok u svojoj pismenoj izjavi za Haški sud kazao da je to bila posljedica borbi s ABiH.

Dijeljenje sadržaja