Dragan Pinjuh, bivši dozapovjednik hrvatske brigade Kralj Tvrtko u Sarajevu, smatra da je čin razoružavanja pripadnika HVO u Sarajevu 6. novembra 1993. godine "zapečatilo sudbinu Hrvata" u tom gradu


Dragan Pinjuh, bivši dozapovjednik hrvatske brigade Kralj Tvrtko je u odbranu nekadašnjeg ministra odbrane Herceg Bosne Brune Stojića svjedočio o razoružavanju pripadnika HVO u Sarajevu 6. novembra 1993. godine. To je, po njemu, "zapečatilo sudbinu Hrvata u Sarajevu", odnosno označilo "početak iseljavanja Hrvata iz tog grada".

Svjedok je početkom aprila 1992. godine bio zapovjednik Pofalićke satnije u sklopu Teritorijalne odbrane u Sarajevu. Nakon uspostave HVO u junu '92. godine imenovan je za zapovjednika HVO u Novom Sarajevu, a krajem decembra iste godine za dozapovjednika novoformirane brigade Kralj Tvrtko koja je brojala oko 1.800 pripadnika. U aprilu1993. godine svjedok je otišao u Hercegovinu u namjeri da osigura određene količine naoružanja za svoju brigadu i tamo ostao pošto se, kako tvrdi, nije mogao vratiti u Sarajevo. Bio je na raspolaganju HVO u Grudama do kraja 1993. godine.

Stojićeva odbrana je ukazivala da su HVO i Armija BiH bile ravnopravne sastavnice Oružanih snaga BiH, kao i na strateški značaj linija koje su držali pripadnici brigade Kralj Tvrtko za odbranu Sarajeva koje je bilo pod opsadom srpskih snaga. Svjedok je rekao da je njegova brigada držala položaje prema Grbavici gdje su se nalazile srpske snage. Probijanjem tih linija od strane srpskih snaga grad bi, kako je objasnio, bio prepolovljen, a nakon toga praktično neodbranjiv.

Svjedok je, potom, opisao kako su specijalne jedinice Armije BiH i policije u zoru 6. novembra 1993. godine napale HVO, razoružale jedinice i uhapsile zapovjednike brigade i civilno rukovodstvo HVO u Sarajevu. Armija BiH je nakon toga formirala Hrvatsku brigadu u čiji sastav su uključeni bivši pripadnici HVO. Odbrana je ukazala na pismo Mate Bobana upućeno zapovjedništvu UNPROFOR 2. novembra '93. godine u kojem bivši predsjednik HZ HB kaže da bi ukidanje HVO u Sarajevu predstavljalo "etničko čišćenje i genocid nad Hrvatima".

U nastojanju da dokaže da je HVO imao legalan status u BiH odbrana je ukazivala da je nakon rata u BiH izglasan zakon kojim je bivšim pripadnicima HVO omogućeno da ostvare svoja prava na mirovine i druge povlastice. Svjedok je rekao da je on mirovinu ostvario na temelju odličja "hrvatski trolist" koji je Republika Hrvatska dodjeljivala zaslužnim borcima HVO.

Tužilaštvo je u unakrsnom ispitivanju svjedoka, na osnovu dokumenata koje je pokazala odbrana, ukazivalo da se tokom 1992. i 1993. godine između brigade Kralj Tvrtko u Sarajevu i čelnika Herceg Bosne u Mostaru odvijala vrlo živa komunikacija, što je u suprotnosti sa ranijim tvrdnjama odbrane da je tadašnje političko rukovodstvo Republike BiH bilo odsječeno od Mostara. Osim toga, optužbu je zanimalo da li svjedok raspolaže saznanjima o razmjeni informacija između HVO i VRS tokom 1992. i 1993. godine. Svjedok je odgovorio da zna samo da je postojao humanitarni put od Kiseljaka do Sarajeva, ali da o razmjeni informacija sa srpskim snagama ne zna ništa.

Dijeljenje sadržaja