Kolonu koja se nakon pada Srebrenice povlačila prema Tuzli činili SU dobro organizovani i naoružani pripadnici Armije BiH koji su u trenucima rastrojstva "vršili samoubistva i međusobno se ubijali", tvrdi svedok odbrane Ljubomira Borovčanina, koji je više od sedam meseci bio zarobljenik Armije BiH


U nastavku dokaznog postupka odbrane Ljubomira Borovčanina penzionisani policajac Zoran Janković svedočio je o tome kako je u julu 1995. godine, kao pripadnik Posebnih jedinica policije (PJP) Republike Srpske, zarobljen na području Zvornika. Zadatak PJP bio je da se pridruži jedinicama VRS na liniji odbrane Zvornika, zbog mogućeg napada pripadnika Armije BiH koji su se nakon pada Srebrenice kroz šume probijali prema Tuzli.

Janković je 13. jula stigao na područje Zvornika a sutradan je, na putu ka selu Snagovo, njegova jedinica "upala u zasedu". Zarobili su ga pripadnici 28. divizije Armije BiH i odveden je do položaja na kojima je, kako je opisao, bilo "oko pet – šest hiljada ljudi," uglavnom vojno sposobnih muškaraca među kojima je njih 80 odsto bilo naoružano.

Istog dana izveden je pred Zulfu Tursunovića, jednog od zapovednika srebreničkih snaga, koji mu je, tvrdi, rekao da ga "neće ubiti" jer mu "treba živ". Svedok je u koloni proveo naredna dva dana 15. i 16. juli. Više puta je, tvrdi, tučen i maltretiran. Svedočio je kako je kolona bila "vrlo dobro organizovana" jer je imala i "izviđače i vodiče koji su poznavali teren" kao i elitne jedinice koje su je štitile. Vojnici su, tvrdi, imali "vrlo dobro naoružanje" - od automatskih pušaka do raketnih bacača - a "konji su vukli i ogromne akumulatore za napajanje sredstava veze".

S druge strane kolona je, takođe tvrdi Janković, bila "u rastrojstvu" koje je dovodilo do pucnjave među njenim pripadnicima. "Međusobno su se ubijali svađajući se oko toga da li da nastave put ka Tuzli ili da se predaju. Bilo je i samoubistava tvrdi Janković opisujući kako je video vojnika koji je aktivirao bombu, "ubio sebe i još jednog i nekoliko njih ranio".

Svedočenjem da na kolonu "nije otvarana vatra" Janković je, međutim, doveo u pitanje tezu odbrane da su osim u "međusobnim okršajima i samoubistvima" Muslimani iz kolone stradali i u "oružanim sukobima" ili kao žrtve granatiranja a ne masovnih ubistava kako se navodi u optužnici protiv oficira vojske i policija bosanskih Srba optuženih za zločine u Srebrenici i Žepi.

Janković je u zatočeništvu proveo gotovo osam meseci i oslobođen je tek u februaru 1996. godine. Zbog ozleda koje je tada zadobio prevremeno je penzionisan. Ljubomira Borovčanina upoznao je nedugo nakon oslobođenja kada ga je on, kao predstavnik MUP RS posetio u njegovoj kući u Modriči.

Suđenje je nastavljeno svedočenjem Dragana Nešković bivšeg policajca u policijskoj stanici u Bratuncu.

Dijeljenje sadržaja