Svedokinje optužbe Sabina Šabanić i Derviša Selmanović, ranjene u različitim snajperskim incidentima u novembru i decembru 1994. godine, tvrde na suđenju Momčilu Perišiću da su meci ispaljeni sa položaja pod kontrolom VRS. Jedna je ranjena dok se tramvajem vraćala sa posla a druga dok je skupljala drva za ogrev


Nakon dvonedeljne pauze, suđenje generalu Momčilu Perišiću nastavljeno je svedočenjima Sabine Šabanić i Derviše Selmanović. U novembru i decembru 1994. godine svedokinje su ranjene u različitim snajperskim incidentima u Sarajevu. Perišić se tereti da je, kao tadašnji načelnik generalštaba Vojske Jugoslavije, pružao kadrovsku, materijalnu i logističku podršku snagama bosanskih Srba i time doprineo zločinima koji su počinjeni nad Sarajevom i Sarajlijama između avgusta 1993. i novembra 1995. godine.

Obe svedokinje su o svojim stradanjima već dale iskaz na suđenju generalu Dragomiru Miloševiću, bivše komandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa osuđenom na 33 godine zatvora zbog kampanje artiljerijskog i snajperskog terora nas Sarajevom. U dokaze je uveden transkript tih svedočenja kao i izjave koje su svedokinje dale istražiteljima tužilaštva, a one su danas odgovarale samo na pitanja odbrane.

U sažetku izjave koji je tužiteljica pročitala se navodi da je Sabina Šabanić ranjena u rame, 22. novembra 1994. godine dok se tramvajem vraćala sa posla. Tramvaj je, tvrdi svedokinja, pogođen iz jednog od četiri solitera na Grbavici, a u tramvaju i oko njega u trenutku napada nije bilo vojnika Armije BiH.

U unakrsnom ispitivanju, branilac generala Perišića je ukazivao da je Armija BIH posedovala snajpere i da je, kao i VRS, imala položaje na Grbavici. Svedokinja je odgovorila da je "ona bila civil i da je ono što je osetila na svojoj koži došlo sa srpske strane". Branilac Lukić je takođe sugerisao da svedokinja ne može sa sigurnošću da tvrdi da u tramvaju nije bilo vojnika jer se u dokumentu sarajevske policije navodi da je u vozilu bilo oko 200 osoba. Mada je prihvatila da je u tramvaju bila gužva, svedokinja je ipak naglasila da su, nakon što je tramvaj pogođen, svi izašli iz vozila tako da je mogla da vidi da među putnicima nije bilo vojnika.

Druga današnja svedokinja Derviša Selmanović je ranjena 10. novembra 1994. godine u dvorištu kuće u Sedreniku, dok je skupljala drva za ogrev. Metak je, tvrdi, došao sa položaja VRS na Špicastoj stijeni. Branilac je, međutim, pokazao snimak rekonstrukcije njenog ranjavanja, sačinjen 2006. godine u Sarajevu, na kojem je pokazala da je metak ispaljen sa položaja u suprotnom pravcu. Svedokinja je danas objasnila da je "pogrešila i rekla kontra" ali da "zna da je metak došao sa Špicaste stijene".

Dijeljenje sadržaja