Svedočenje bivšeg pripadnika Vojne policije Bratunačke brigade koji je 12. i 13. jula 1995. u Potočarima prebrojavao Bošnjake koji su, nakon pada Srebrenice, autobusima i kamionima odvoženi na teritoriju pod kontrolom Armije BiH


Mile Janjić, bivši pripadnik Vojne policije Bratunačke brigade VRS, je sa još nekolicinom kolega 12. jula 1995. godine po nalogu načelnika bezbednosti Momira Nikolića otišao u Potočare, sa zadatkom da pomogne u prebrojavanju Bošnjaka koji su, nakon pada Srebrenice, autobusima i kamionima "evakuisani" na teritoriju pod kontrolom Armije BiH. Ta "evakuacija" se, u optužnici protiv sedmorice oficira vojske i policije bosanskih Srba, optuženih za zločine u Srebrenici i Žepi, kvalifikuje kao deportacija ili prinudno iseljavanje.

O tome šta je u julu 1995. radio u Potočarima Janjić je u maju 2004. pred Tribunalom svedočio u odbranu svog nekadašnjeg komandanta Vidoja Blagojevića, a u februaru ove godine i pred Državnim sudom u Sarajevu, u postupku protiv četvorice bivših kolega – vojnih policajaca Bratunačke brigade. Nakon što je izjavio da bi i danas na isti način odgovorio na ista pitanja, transkript Janjićevog prvog svedočenja pred Tribunalom uveden je u dokaze na suđenju "Srebreničkoj sedmorki", a tužilac je u kratkom glavnom ispitivanju nastojao da pojasni neke delove njegovog iskaza.

Prvog dana "evakuacije" iz Potočara, 12. jula 1995. godine, Janjić i njegove kolege su ulazili u vozila i nastojali da prebroje ljude u njima. Prema njihovoj evidenciji, prvog dana je autobusima i kamionima odvezeno više od 9.000 ljudi. U taj broj su, prema Janjiću, uključeni i muškarci odvojeni od žena i dece i odvoženi u suprotnom smeru – u pravcu Bratunca. Prema njegovoj proceni, prvog dana je odvezeno 10 do 15 autobusa sa odvojenim muškarcima, dok je drugog dana – 13. jula – njihov broj bio "sigurno dva do tri puta veći." Muškarce su, objasnio je, odvajali pripadnici Specijalne policije ali ne njen, kako ga je Janjić opisao, "originalni" ili "časni" sastav, već "dezerterske formacije" koje su u srebreničkoj operaciji priključene specijalcima. Odvojeni muškarci su, kako mu je rekao jedan od kolega koji je bio u njihovoj pratnji, odvoženi do škole u obližnjem Bratuncu, tako da su se autobusi brzo vraćali po novu turu.

Drugog dana "evakuacije", pošto su kako je rekao "bili prebukirani vozilima" i budući da se u Potočarima "napravila strahovita gužva", Janjić je predložio da umesto ljudi broje vozila, a onda da njihov broj množe sa prosečnim brojem ljudi u autobusima i kamionima. Prema evidenciji od prethodnog dana, u autobuse se prosečno ukrcavalo 70 a u velike kamione 170 ljudi.

Nakon što su se po okončanom poslu u Potočarima vratili u Bratunac, Janjić i još nekoliko pripadnika njegove čete su 14. ili 15. jula upućeni u Ročević. Pred lokalnom školom su zatekli svog komandira Mirka Jankovića, kao i 10-15 vojnika Bratunačke brigade koji su im rekli da je škola puna Muslimana i da čekaju autobuse koji će ih odvesti na teritoriju pod kontrolom Armije BiH. Nakon izvesnog vremena Janjiću i ostalima je naređeno da se vrate u Bratunac, a vojnici su ostali pred školom. Prema optužnici, oko 500 Muslimana zatočenih u školi u Ročeviću odvedeno je na obalu Drine i streljano.

Pred kraj današnje rasprave branitelji "Srebreničke sedmorke" su počeli unakrsno ispitivanje Mileta Janjića, koje će se nastaviti sutra.

Dijeljenje sadržaja