U unakrsnom ispitivanju bivšeg opštinskog funkcionera iz Žepe, odbrana sedmorice oficira vojske i policije bosanskih Srba ukazivala da u julu 1995. godine stanovništvo nije napustilo enklavu pod prinudom Mladićevih snaga, već po nalogu vojnog i političkog rukovodstva BiH


U optužnici protiv sedmorice oficira vojske i policije bosanskih Srba, "evakuacija stanovništva" iz Žepe kvalifikuje se kao "prinudno premeštanje", sprovedeno u okviru "zajedničkog zločinačkog poduhvata prisilnog uklanjanja muslimanskog stanovništva iz Srebrenice i Žepe".

Odbrana je u unakrsnom ispitivanju zaštićenog svedoka tužilaštva, opštinskog funkcionera iz Žepe koji je 24. jula 1995. godine sa generalom Ratkom Mladićem potpisao "sporazum o evakuaciji", nastojala da dobije potvrdu svoje teze - da stanovništvo nije napustilo Žepu zato što su ih na to prinudile srpske snage, već po nalogu vojnog i političkog rukovodstva BiH. U prilog te teze, odbrana je citirala Izetbegovićevo pismo predsedniku Ratnog predsedništva Žepe u kojem se navodi da je njegov plan "izmestiti što više civila", kako bi vojnici ostali da se bore "bez tereta žena i dece."

Mada nije poricao da je u pregovorima s Mladićem ponuđena mogućnost da "civili koji to žele mogu ostati u Žepi", svedok je odgovarajući na pitanja branioca Milana Gvera naglasio da je "strah učinio" da to niko ne prihvati. Nakon napada Mladićevih snaga, "ljudi su se plašili za svoje živote" pa su birali opciju koju su smatrali sigurnijom - a to je bio odlazak. "Nije to kao da birate u koji ćete restoran otići", rekao je svedok.

On je delimično prihvatio sugestiju branioca da je kao pregovarač zapravo nastojao samo da "dobije na vremenu" budući da je, nakon pada poslednjeg položaja sa koga se Žepa mogla braniti, bilo jasno da se "enklava mora napustiti". Pitanje je, po svedoku, bilo samo kako se izvući iz Žepe - živ.

Situaciju je otežavao Mladićev zahtev da vojno sposobni muškarci polože oružje i predaju se kako bi bili razmenjeni za zarobljene srpske borce. Vojno i političko rukovodstvo u enklavi, kako je potvrdio svedok, nije bilo spremno da to prihvati. On kao opštinski funkcioner, kako je rekao, nije mogao da utiče na odluke vojske. Njegova glavna briga, objasnio je, bila je kako da bezbedno evakuiše civile iz Žepe i bez pristanka na predaju vojno sposobnih muškaraca.

Svedok je u unakrsnom ispitivanju potvrdio da je nakon proglašenja Žepe za zaštićenu zonu u proleće 1993. godine u enklavu helikopterima armije BiH doturano oružje. Negirao je, međutim, tvrdnje odbrane da su snage armije BiH raspolagale "teškom artiljerijom". Pripadnici Žepačke brigade jesu, potvrdio je, napadali položaje VRS oko enklave u junu 1995. godine i ti su napadi, po njegovoj oceni, bili "kontraproduktivni". Poslužili su samo kao opravdanje Mladićevim snagama da napadnu enklave. "Mi kao civili tu ništa nismo mogli da uradimo, to je uradila vojska", rekao je svedok, čije će iskaz biti zaključen sutra.

Dijeljenje sadržaja