Odbrana u završnoj reči nije govorila o odgovornosti Milana Martića, već je optuživala hrvatsku stranu i njeno rukovodstvo za "organizovanje oružane pobune na teritoriji evropske države Jugoslavije", ključnog svedoka optužbe Milana Babića za lažno svedočenje, ali i sud jer je njegov iskaz uvrstio u dokaze što, po braniocu, "nije poznato u civilizovanom svetu."


Predrag Milovančević, branilac Milana Martića, je najveći deo svoje završne reči posvetio odgovornosti hrvatskog rukovodstva i svedočenju Milana Babića, a optuženog je pomenuo tek u nekoliko navrata. Martića je opisivao kao "junaka" i čoveka omiljenog u narodu koji nikada nije ispoljavao nacionalističke i šovinističke stavove prema svojim hrvatskim komšijama.

Bez obzira na to što je tužilaštvo u svom završnom podnesku naglasilo da se neće baviti odgovornošću za početak rata i raspad Jugoslavije, Martićeva odbrana to smatra ključnom tačkom svoje argumentacije. Dokazujući da nije tačan navod tužioca da su srpska rukovodstva iz Beograda i Knina bila deo udruženog zločinačkog poduhvata kojim je, između ostalog, planirano zauzimanje dela Hrvatske i pripajanje Velikoj Srbiji, branilac Milovančević je optužio hrvatsku vlast na čelu sa predsednikom Tuđmanom da je organizovalo "oružanu pobunu na teritoriji evropske države Jugoslavije". Ta pobuna je, po njemu, planirana bar 20 godina pre početka rata, odnosno još od 1971. godine i vremena takozvanog "maspoka."

Na osnovu svega toga, odbrana zaključuje da je "jedini udruženi zločinački poduhvat postojao samo na jednoj, hrvatskoj strani", a da je onda početkom devedesetih, pošto je došlo do oružane pobune, reagovala savezna vlast kojoj su Srbi bili lojalni, što je onda stvorilo privid kako se radi o akciji srpske strane. Gušenje pobune se, smatra Milovančević, po Ženevskoj konvenciji može ostvariti "svim sredstvima" i preduzete aktivnosti "ne podležu odredbama međunarodnog prava".

Ključni svedok tužilaštva Milan Babić je 5. marta prošle godine, nekoliko dana pre kraja svog iskaza na suđenju Milanu Martiću izvršio samoubistvo u Pritvorskoj jedinici UN. Pošto je do tada stigao da iznese brojne dokaze protiv svog bivšeg saborca u krajinskoj vlasti, branilac je danas nastojao da umanji vrednost njegovog iskaza, rekavši kako činjenica da je Babić izvršio samoubistvo ukazuje na to da je bio "u stanju nervnog rastrojstva" dok je svedočio, te da zato njegov iskaz nije relevantan. Iako je izgubila pravnu bitku za brisanje Babićevog svedočenja iz dokaznih spisa, Martićeva odbrana je danas optužila sudsko veće da je odluka o uvođenju tog iskaza u dokaze "nepoznata civilizovanom svetu". Nedugo zatim, branilac Milovančević je takvu tvrdnju povukao nakon što je predsedavajući sudija upitao da li hoće da kaže da su Pretresno i Žalbeno veće "necivilizovani" zbog odluke o statusu Babićevog iskaza.

Tek u nekoliko navrata branilac je pomenuo konkretne zločine u kojima je, po optužnici protiv Martića, u akcijama združenih snaga JNA, TO i "Martićeve milicije" ubijeno više stotina civila. Rekao je da su to bile iznuđene akcije legitimnih saveznih organa, odnosno JNA, sa ciljem da se neutrališu "pobunjeničke grupe" stacionirane u hrvatskim selima. Osim ubistva 10 civila u Bruškoj, koje su, po odbrani, počnili "banditi koji su se lažno predstavljali kao policajci", Milovančević nije pominjao druge zločine navedene u optužnici. Do kraja današnjeg zasedanja nije pomenuo ni granatiranje Zagreba i Martićevu ulogu u tom zločinu, a pošto je već prekoračio vreme veće će sutra odlučiti da li će i koliko dodatnog vremena dobiti za svoju završnu reč.

Optužba je, inače, u jučerašnjoj završnoj reči za optuženog zatražila kaznu doživotnog zatvora.

Dijeljenje sadržaja