Tako je, prema svedočenju bivšeg crnogorskog šefa diplomatije, Slobodan Milošević u oktobru 1991. u Hagu zapretio Momiru Bulatoviću nakon što je on prihvatio mirovni plan lorda Karingtona za rešenje jugoslovenske krize


Pošto se Momir Bulatović 18. oktobra 1991. u Hagu izjasnio da Crna Gora prihvata plan lorda Karingtona za mirno rešenje jugoslovenske krize, Slobodan Milošević je razjareno ustao sa pregovaračkog stola, prešao dvadesetak metara do crnogorske delegacije i iza leđa njenih članova prosiktao: "Daću ja vama nezavisnu i suverenu Crnu Goru".

O tome je danas, na suđenju Slobodanu Miloševiću, svedočio jedan od članova crnogorske delegacije na Mirovnoj konferenciji za Jugoslaviju, koja tada, barem nominalno, još nije bila bivša. No, postala je to ubrzo nakon što je Milošević odbacio Karingtonov plan o "labavoj asocijaciji" nezavisnih država, u kojoj će nacionalne manjine imati "specijalni status" sa mnogim atributima državnosti. Hrvatskoj taj plan nije odgovarao, ali ga je - nakon Miloševićevog odbacivanja - Tuđman mirno prihvatio, znajući da od "specijalnog statusa" za krajinske Srbe neće biti ništa, a da će krivica za Karingtonov neuspeh pasti na Srbiju. Tako je i bilo.

Nikola Samardžić je od februara 1991. do maja 1992. bio ministar inostranih poslova u vladi Crne Gore i bio je jedan od inicijatora kratkotrajnog pokušaja nezavisne crnogorske politike prema ostalim republikama bivše Jugoslavije i, posebno, prema Hrvatskoj. Inicijativa za pregovore sa Hrvatskom je pokrenuta 4. oktobra 1991., četiri dana nakon početka "dubrovačke operacije" tadašnje JNA, obilato potpomognute crnogorskim rezervistima, paravojnicima i policajcima.

Tu operaciju je Samardžić, u današnjem svedočenju, opisao kao "osvajački i nepravedan rat protiv Hrvatske" u kojem se Crna Gora "osramotila stavljajući se u službu JNA i Slobodana Miloševića." Tu ljagu će, smatra Samardžić, Crna Gora "teško oprati, možda tek za sto godina, budući da u njenoj istoriji nije bilo grdnijeg i sramotnijeg čina od napada na Dubrovnik".

U jeku napada na Dubrovnik i razaranja i pljačkanja Konavla, crnogorska vlada i Skupština su u pismima hrvatskoj vladi i Saboru ponudili pregovore o političkom rešenju krize, sporazumnom utvrđivanju pomorske i kopnene granice i priznanju hrvatske nezavisnosti. Hrvatska je prihvatila ponudu i pozvala Samardžića da što pre dođe u Zagreb, ali je umesto u Zagreb on otputovao u Hag, u pratnji predsednika Bulatovića, na već opisano izjašnjavanje o Karingtonovom mirovnom planu.

Dva dana po povratku iz Haga, svedočio je Samardžić, iz Beograda su u akciju "disciplinovanja Crne Gore" stigli Borisav Jović i Branko Kostić, članovi tadašnjeg "krnjeg predsedništva." Bulatoviću je, tvrdi Samardžić, rečeno da mora da odbaci Karingtonov plan ili će oni, to jest Beograd, "dovesti nove ljude, koji će to učiniti." A to je, po Samardžiću, moglo značiti i gubitak života.

Bulatović je shvatio poruku i još jednom je putovao u Hag, ovog puta da se odrekne svog prethodnog prihvatanja mirovnog plana. Tako je okončan dvonedeljni crnogorski eksperiment iz nezavisne spoljne politike i stvoreni su uslovi za nastavak i širenje rata.

Svedočenje Nikole Samardžića nastaviće se sutra, kada će ga ispitivati i optuženi Slobodan Milošević.

Dijeljenje sadržaja