Hrvatska, čini se, se ipak ne riskira sankcije, ili barem ne onaj tip sankcija kakav se eventualno očekuje u toj zemlji na dan posjeta Carle del Ponte

Ugled Hrvatske u EU oštećen je nakon što Račanova vlada, još ne uspijeva pronaći način kako da optuženi general Janko Bobetko stane pred Haški sud. Ako zvanični Zagreb ni nakon posjete glavne haške tužiteljice Carle/Karla del Ponte ne uspije da to riješi, slučaj Hrvatske dodatno će se zakomplicirati.

Reakcija Zagreba prilično se negativno odražava u sjedištu EU. Neki diplomati zaduženi za zapadni Balkan boje se da je slučaj Bobetko samo vrh ledene sante i da otkriva mnoge druge slabosti te zemlje. Drugim riječima, boje se da su precijenili snagu Hrvatske, i da su njene institucije mnogo slabije, a mane mnogo veće nego što su ranije procjenjivali. Posve neslužbeno izražavaju "veliko razočaranje" i dovode u pitanje dosadašnja postignuća vlade, koja se nekima od njih, sada, čine nedovoljnima. Iako je "šećerna afera", u kojoj su pred ljeto, neki hrvatski proizvođači i izvoznici šećera pokušali prevariti evropske partnere, bila prevladana, i čini se riješena, sad se opet, u neslužbenim razgovorima diplomata, izvlači na površinu kao jedan od pokazatelja moguće generalne nesolidnosti Hrvatske.

"Baš zato jer je stalno bila isticana kao primjer, mislimo da imamo i dodatni, moralni, razlog da pritisnemo Hrvatsku da izruči generala Bobetka", rekao je evropski diplomatski izvor.

Jedan hrvatski izvor, koji smatra da zvanični Zagreb ima argumente, tvrdi da ih je gotovo nemoguće prezentirati, jer evropska strana pokazuje nestrpljenje i svaki pokušaj relativiziranja aspekata haške optužnice doživljava kao "izvrdavanje."

Do slučaja Bobetko, Hrvatska je bila ogledna zemlja Procesa stabilizacije i pridruženja. Sa 4.800 dolara bruto nacionalnog dohotka po glavi stanovnika, dakle, većim od polovice zemalja koje uskoro postaju članice EU, turizmom koji je imao istaknuto mjesto u svjetskim medijima, i dobrim ugledom vlade koja je, makar uz velike muke, provodila reforme Međunarodnog monetarnog fonda, Hrvatska je demonstrirala da je strategija Procesa stabilizacije i pridruženja koju je EU dizajnirala za zapadni Balkan prije tri godine, efikasna. Hrvatska je usto, dala na znanje, da bi za vrijeme grčkog predsjedništva Unije, predala kandidaturu za punopravno članstvo u EU i tako ušla u drugi krug proširenja, s Bugarskom i Rumunjskom. Do nedavnog izbijanja slučaja Bobetko, Hrvatskoj su i bilateralno, i iz Bruxellesa/Brisel, bili ostavljeni izgledi za realizaciju te ambicije, što sugerira i niz diplomatskih kontakata s evropskim funkcionerima za proširenje.

Čini se međutim, da nakon promjene raspoloženja u diplomatskim krugovima, potaknute slučajem Bobetko, to ne dolazi u obzir, čak i kad bi Hrvaska riješila neke unutrašnje prepreke, kao što je donošenje Zakona o manjinama.

Međutim, većina diplomata ipak misli da je Hrvatska dosta destabilizirana dosadašnjim tokom stvari, i da ne bi bilo efikasno dalje pojačavati pritisak, na primjer prijetnjama o suspenziji Ugovora o stabilizaciji i pridruženju, odnosno ukidanju trgovinskih povlastica. "Raspadne" li se Proces stabilizacije i pridruženja u naprednoj Hrvatskoj, koja je do nedavno bila hvaljena, što će se moći očekivati od drugih zemalja u regiji, ili - što će druge zemlje očekivati od EU?

Da su, recimo, Srbija i Crna Gora uspješno finalizirale Ustavnu povelju, da je formirana državna zajednica koja bi krenula u pregovore o Stablizaciji i pridruženju, da je uspješno izabran predsjednik u Srbiji - EU bi imala novi uspješni primjer i pritisak na Hrvatsku mogao bi biti veći. No, to se nije dogodilo. Makedonija, koja je prije Hrvatske bila "najbolji đak u razredu" je nakon građanskog rata još preslaba da bi se kvalificirala u uvjerljivog favorita. No, Zapadni Balkan, iako zasjenjen velikim zbivanjima od strateškog značenja, još uvijek je prioritet EU, a mehanizam Stabilizacije i pridruženja važan instrument. Zato Hrvatska neće dobiti sankcije, ali će biti spriječena u svojoj najvećoj ambiciji – kandidaturi za EU. Bit će naprosto nivelirana s drugim balkanskim zemljama u Procesu.

Također, nastavi li zvanični Zagreb s odbijanjem da izruči generala Bobetka Haškom sudu, druge zemlje u regiji mogle bi to shvatiti kao signal za slično ponašanje, a to međunarodna zajednica neće dozvoliti "nikada, a pogotovo", kako se izrazio diplomat jedne zemlje članice u razgovoru za SENSE, "sad kad se sudi Miloševiću". "Žao nam je Hrvatske, ali Tribunal je apsolutni politički prioritet".

Taj stav bio je reflektiran i u posljednjim zvaničnim zaključima Vijeća ministara i izjavi Chrisa Pattena/Krisa Paten. Hrvatska je tada dobila ozbiljno upozorenje za svoju suradnju s Tribunalom, opomenu da će njen proces ratifikacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruženju s EU zastati u nacionalnim parlamentima Petnaestorice, ali je komesar za vanjske poslove pohvalno govorio o Račanovoj vladi, njenim rezultatima u protekle tri godine, i izjavio da je "uvjeren" da će Zagreb povući pravi potez.

Ines Sabalić

Dijeljenje sadržaja