Prva svedokinja optužbe odgovarala na pitanja odbrane šestorice bivših čelnika Herceg-Bosne. Zašto je film "Grbavica" potresao bivšu zatočenicu logora u HVO Ljubuškom i na mostarskom Heliodromu?


Na početku unakrsnog ispitivanja prvog svedoka optužbe na suđenju šestorici lidera Herceg Bosne, branilac prvooptuženog Jadranka Prlića, Majkl/ Michael Karnavas je iskaz Spomenke Drljević nastojao da pobije poredeći ga sa izjavama koje je o svojih 222 dana zatočeništva u logorima u Ljubuškom i na Heliodromu svedokinja dala u Mostaru 1998. godine i kasnije istražiteljima tužilaštva.

Bivša sekretarica u komandi IV Korpusa Armije BiH je potvrdila je da se njeno svedočenje ne poklapa u potpunosti sa ranijim izjavama, uzvraćajući braniocu da je "niko nije upozorio da pred sudom ne sme govoriti ni o čemu izvan onoga što piše u izjavama." Dodala je da se mnogih detalja u vezi sa svojim zatočeništvom setila naknadno, "čak i tokom današnjeg svedočenja".

Branilac Slobodana Praljka Božidar Kovačić je nastojao da nizom dokumenata koje je pokazao svedokinji ukaže na pomoć koja je iz Hrvatske pružana Mostaru i snagama Armije BiH. Svedokinja je prihvatila sugestiju branioca da je "oružje dolazilo iz Hrvatske" te da su "obe strane činile sve da se sukob izbegne". Nije međutim odustala od stava da su krajem 1992. i početkom 1993. rasle tenzije među pripadnicima dve vojske te da je na to posebno uticalo naređenje iz januara 1993. da se "sve jedinice Armije BiH pretpočine snagama HVO".

I branioci Milivoja Petkovića i Valentina Ćorića nastojali su da ukažu na podršku koju je HVO pružala Bošnjacima u Mostaru kako zbrinjavanjem izbeglica, tako i opremanjem i snabdevanjem jedinica Armije u BiH. Ćorićev branilac Tomislav Jonjić je uz to sugerisao i da je smeštanje komande Četvrtog korpusa Armije BiH u stambenu zgradu, značilo da su njeni stanari – civili - bili praktično tretirani kao taoci. Svedokinja je takvu ocenu odbacila i ponovila da niko od civila nije prihvatio ponudu da napusti zgradu komande čak ni kada je počeo napad na Mostar 9. maja 1993. godine.

Podsećajući na izjavu svedokinje da je u junu 1993., u zatvoru u Ljubuškom razgovarala sa optuženim Berislavom Pušićem, njegov branilac Fahrudin Ibrišimović ukazao je na "neformalni karakter" tog razgovora budući da joj je Pušić "preneo i pozdrave od rođake s mora". Svedokinja je to potvrdila ali je podsetila i da joj je Pušić rekao kako zatočenice prebacuju na Heliodrom zbog "mogućnosti da budu ranije puštene", što se nije dogodilo.

Predsedavajući sudija Antoneti je na kraju od svedokinje zatražio objašnjenje kako je film "Grbavica", koji je pomenula tokom glavnog ispitivanja, uticao da se, kako je rekla, nađe "na ivici nervnog sloma" i potraži pomoć lekara. "Radi se o ženi koja je silovana i koja iz tog čina ima dete", rekla je svedokinja opisujući da je silovanje, mada se njoj nije dogodilo, "stalno visilo nad glavom".

Optuženi Praljak se osetio pozvanim da interveniše i objasni da se radi o filmu u kojem su opisana "srpska silovanja u centralnoj Bosni." Svedokinja je na to uzvratila rečima "da se radi o silovanoj ženi" i da je i ona "ljudsko biće – svejedno kakvo joj je ime", odnosno ko je silovao.

Suđenje se nastavlja sutra izvođenjem novog svedoka optužbe.

Dijeljenje sadržaja