Bivši ministar inostranih poslova RSK i savetnik Milana Martića potkrepio Miloševićevu tezu da je rat u Hrvatskoj bio posledica "oružane secesije" i "atmosfere straha" u kojoj se "Srbima ledila srž u kostima", pa su se bez podsticaja iz Beograda "samoorganizovali za samoodbranu."


Tokom svedočenja bivšeg ministra inostranih poslova bivše RSK Slobodana Jarčevića, predsedavajući sudija Robinson je Miloševića po ko zna koji put pitao šta je, zapravo, "njegov slučaj", odnosno šta pokušava da dokaže i na koje navode optužnice za Hrvatsku se odnosi njegovo ispitivanje. Milošević je odgovorio kako želi da pokaže da su se Srbi u Hrvatskoj "isključivo branili", da je rat bio rezultat "oružane secesije Hrvatske i nasilja nad Srbima", koji su se "samoorganizovali za samoodbranu", bez pomoći i podsticaja iz Beograda.

Nastojeći da osnaži tu Miloševićevu tezu, Jarčević se u jednom trenutku dramatično obratio optuženom: "Za ime boga, gospodine predsedniče, pa zar je bio potreban podsticaj izvan granica Hrvatske da bi Srbi shvatili da su u smrtnoj opasnosti!" Po njemu, "nije trebala velika inteligencija da se shvati kako će hrvatske vlasti oružjem krenuti na Srbe." Već tokom 1990. godine, tvrdi Jarčević, počela su "masovna otpuštanja Srba, naročito iz policijske službe", napadi na srpske objekte i kuće i proterivanja Srba iz gradova u Hrvatskoj, zbog čega se "Srbima ledila srž u kostima". Prema Jarčeviću, iz Zagreba, Osijeka, Zadra i drugih hrvatskih gradova je proterano 471.000 Srba, od toga više od 2.200 iz Dubrovnika gde je zaplenjeno i opljačkano više od 700 srpskih stanova i kuća. Svedok nije ponudio nikakve dokaze za te svoje tvrdnje, ali je naveo da su u Kninu 1992.-1993. godine izračunali da je pre rata u Hrvatskoj živelo "nešto više od milion Srba", a ne 581.000 koliko se navodilo u zvaničnim podacima.

Navod iz optužnice o "udruženom zločinačkom poduhvatu" čija je svrha bila da se Hrvati i drugi nesrbi nasilno i trajno uklone sa dela teritorije Hrvatske po Jarčeviću je "čista iluzija." Udruženi zločinački poduhvat jeste postojao, kaže on, ali ne u Beogradu već "u državnim organima i političkim strankama Hrvatske, sa ciljem da se uklone svi Srbi." Tom cilju, po Jarčeviću, Hrvatska teži još od XIX veka i Ante Starčevića koji je za Srbe govorio da su "niža rasa" i da ih treba "sjekirom zatući." Dokazujući kontinuitet takvog odnosa prema Srbima, Jarčević se pozvao na anonimnog hrvatskog režisera koji je 1990. godine navodno izjavio da su "Srbi stoka sa Istoka", kao i na novinarku Tanju Torbarinu koje je, tvrdi on, 1990. u "Vjesniku" napisala da "nije rasista, ali mrzi Srbe više od crnaca." I za ovo je Jarčević tražio da mu se veruje na reč, odnosno nije ponudio nikakav dokaz da je to zaista rečeno ili objavljeno

Jarčević je nastojao da pomogne optuženom u pobijanju navoda jednog od ključnih svedoka optužbe, "kninskog insajdera" Milana Babića. Nazvao je "besmislicom" Babićevu tvrdnju da je Milošević kroz paralelne strukture izazivao incidente u Hrvatskoj kako bi isprovocirao intervenciju hrvatske policije. Babićevu tvrdnju da je krajem 1990. godine uloga Milana Martića bila da izaziva tenzije u cilju uvođenja vanrednog stanja u Hrvatskoj Jarčević je nazvao "besmislicom na kvadrat".

Svedočenje Slobodana Jarčevića biće nastavljeno sutra. Sledeće sedmice, kako je danas najavio Milošević, započeće "dugotrajno svedočenje" bivšeg predsednika Crne Gore Momira Bulatovića.

Dijeljenje sadržaja