Branilac Veselina Šljivančanina je nastojao da dokaže da Ljubica Došen nije istinito opisala svoj razgovor sa optuženim majorom, tvrdeći da joj je "visoki crni major sa brkovima " postao poznat tek kada ga je posle rata viđala na televiziji. Svedokinja je uveravala branioca da "može biti siguran da ga je videla u bolnici", pored autobusa i kamiona u koje su 20. novembra 1991. ujutro utovarani ranjenici


Branioci Mileta Mrkšića, Veselina Šljivančanina i Miroslava Radića su tokom unakrsnog ispitivanja Ljubice Došen nastojali da dokažu da je među oko tri stotine ljudi odvedenih iz vukovarske bolnice 20. novembra 1991. bilo i pripadnika hrvatskih oružanih snaga. Ta činjenica je, inače, navedena i u optužnici, a ni svedokinja, supruga jednog od odvedenih iz bolnice, nije to poricala.

Svedokinja je tokom današnjeg ispitivanja još jednom ponovila detalje u vezi sa odvođenjem njenog nepokretnog muža Martina i dva njegova brata, ne pokušavajući da sakrije da su sva trojica tokom leta i jeseni 1991. bili pripadnici hrvatskih snaga u Vukovaru.

Ona, takođe, nije pobijala navode branilaca vukovarske trojke da je među odvedenima iz bolnice bilo i onih koji su na rukama imali "lažni gips", ali je ponovila i da je među 300 izvedenih, od kojih ih je više od 260 pogubljeno, bilo mnogo teških, pa i nepokretnih ranjenika.

Branilac Veselina Šljivančanina je nastojao da dokaže da Došenova u jučerašnjem iskazu nije istinito opisala svoj razgovor sa optuženim majorom i suočio je sa tvrdnjom da joj je "visoki crni major sa brkovima " postao poznat tek kada ga je posle rata viđala na televiziji. Svedokinja je potvrdila da je Šljivančanina viđala na televiziji, ali je uveravala branioca da "može biti siguran da ga je videla ispred bolnice", pored autobusa i kamiona u koje su 20. novembra ujutro utovarani ranjenici.

Šljivančaninov branilac je, dalje, tražio od svedokinje da objasni zašto prilikom popunjavanja formulara u Ministarstvu za nestale osobe 1993. godine nije "detaljno kao danas" opisala svoj razgovor sa majorom Šljivančaninom niti ga navela kao jednog od ljudi koji su bili prisutni kada je njen muž odveden. Došen je, međutim, ostala pri svojoj izjavi da su prilikom ukrcavanja ranjenika u autobuse vojnici "izvršavali njegova naređenja", kao i da joj je Šljivančanin naredio da supruga ostavi na nosilima i sa ćerkom se priključi ženama i deci na drugom kraju bolničkog dvorišta.

Nastojeći da ospore verodostojnost svedokinje, branioci su tragali za nedoslednostima između njenog sadašnjeg iskaza pred sudom i izjave date istražiteljima Tribunala u avgustu 1995. godine. Pošto su se njene tadašnje i sadašnje izjave uglavnom poklapale, branioci su insistirali na pojašnjenju detalja. Tako je jedan od branilaca insistirao da Došenova odgovori da li je njen muž, koji je sa ozbiljnom povredom kičme i prostrelnom ranom na ruci iznet na nosilima iz bolnice, "mogao da mrda prstima na nogama", kako je rekla 1995., ili da nije, kako je rekla tokom jučerašnjeg glavnog svedočenja.

Dijeljenje sadržaja