Muslimani iz Srebrenice su se u proleće 1992. godine samo branili od napada srpskih snaga, dokazuje odbrana Nasera Orića. Kako su, «lupanjem u šerpe i lonce», civili i slabo naoružani dobrovoljci naterali srpske snage na povlačenje iz sela Rakovići.


"Pokreti Bošnjaka na području Srebrenice od marta 1992. do marta 1993. godine bili su spontani odgovor na napade srpskih snaga", tvrdio je u nastavku suđenja Naseru Oriću svedok odbrane Omer Ramić iz sela Potkorijeni severno od Srebrenice.

Ramić je opisao kako je uoči izbijanja sukoba srpsko stanovništvo naoružavano i kako su u područje Srebrenice počele da pristižu izbeglice iz Skelana i muslimanskih sela kraj Drine koja su već bila napadnuta. U njegovoj se kući, kako je rekao, našlo oko 30 izbeglica.

Srpsko stanovništvo je naoružavala JNA, rekao je svedok tvrdeći da je u martu 1992. godine u blizini sela Ratkovići lično video istovar oružja iz vojnih helikoptera sa oznakama Crvenog krsta. Od drugih je čuo i za isporuke oružja iz vojnih kamiona na drugim lokacijama .

Zajedno sa ostalim meštanima Potkorijena Ramić je bio angažovan na odbrani sela. Negirao je navode tužilaštva da je njegova jedinica imala preko stotinu naoružanih i uniformisanih vojnika, tvrdeći da «uniformi nije bilo» a od oružja su imali samo «nekoliko lovačkih i nekoliko pravljenih pušaka», te da bi u nekim od akcija zaplenili poneku automatsku pušku.

Jedna od takvih akcija izvedena je krajem juna 1992. godine u selu Ratkovići i prema navodima optužnice jedinice koje su u njoj učestvovale bile su pod komandom optuženog Orića. Ramić je međutim negirao da se radilo o bilo kakvo organizovanoj vojnoj akciji, tvrdeći da je «izgladneli narod zajedno sa nekolicinom slabo naoružanih dobrovoljaca, očajnički krenuo na Rakoviće, pre svega zbog hrane.»

Civili su iz sela odvlačili sve što im je bilo potrebo, uključujući i građevinski materijal da bi sebi izgradili skloništa. Oni su snažnim povicima i lupanjem u «šerpe i lonce», tvrdi svedok, zaplašili pripadnike srpskih jedinica koji su počeli da se povlače i za sobom ostavili oružje, uključujući i dva minobacača.

Naoružana grupa iz Potkorijena nije bila nikakva vojna formacija, rekao je Ramić navodeći da se u dokumentima vojne formacije pominju tek 1994. godine, nakon demilitarizacije. I tada, tvrdi svedok, radilo se samo «jedinicama na papiru» jer se oružje moralo predati i te jedinice nisu ni mogle da deluju.

Svedočenje Omera Ramića se sutra nastavlja unakrsnim ispitivanjem od strane optužbe.

Dijeljenje sadržaja