Kako je bivši načelnik policije u Srebrenici "otkazao poslušnost" Naseru Oriću


Na početku svedočenja na suđenju Naseru Oriću tužilac je od Hakije Meholjića tražio da potvrdi da se odriče zaštitnih mera koje su mu prethodno odobrene, kao i da je u Hag došao na osnovu obavezujućeg naloga koji mu je izdalo sudsko veće.

Hakija Meholjić je do sredine aprila 1992. bio načelnik policijske stanice u Srebrenici. U prvom delu svedočenja, koje će se, kako je nagovešteno, produžiti i do sledeće sedmice, govorio je o događajima koji su prethodili sukobima u tom području.

Na sastanku 17. aprila 1992. godine, koji je sazvao tadašnji predsednik opštine Srebrenica Bakir Alispahić, svedok je bio među onima koji su se protivili da se udovolji zahtevu JNA i Srpske demokratske stranke (SDS) da Muslimani u roku od 24 sata predaju oružje. To je, naime, bio deo "srpskog ultimatuma", kako ga je svedok nazvao, koji su istog dana u Bratuncu, tročlanoj muslimanskoj delegaciji, postavili predstavnici JNA i SDS.

Meholjić tvrdi da je tada jedino policija posedovala oružje i time objašnjava zašto je pozvan na sastanak. Svoje protivljenje je nakon sastanka ponovio i Naseru Oriću koji je iz Potočara gde je vodio policijsku stanicu došao da se raspita o njegovim namerama. Meholjić mu je rekao da će se sa svojim ljudima povući u šumu, što je i učinio u noći između 17. i 18. aprila. Okupio je 56 ljudi, policajaca i rezervista koji su imali oružje.

"Većina ljudi je mislila da će se ta budalaština u našoj zemlji završiti za 15 dana", rekao je svedok opisujući "potpuni haos" koji je tih dana vladao u Srebrenici. "Ljudi su bežali bezglavo, rukovodioci se razbežali i nije bilo nikoga da tu stvar vodi".

Granatiranje "muslimanskih delova Srebrenice" počelo je 18. aprila, a onda su, opisao je svedok, došli Beli Orlovi i Arkanovci, koji su pljačkali i tukli. Počelo je i ubijanje ljudi i paljenje kuća. Goran Zekić, lokalni predsednik SDS, koji mu je na jednom sastanku rekao da je "rat neizbežan", poginuo je u maju 1992., nakon čega su Srbi, tvrdi svedok, "popalili neke ljude Bošnjake u kućama i bez borbe otišli iz Srebrenice." On se sa svojim ljudima u grad vratio u drugoj polovini maja 1992.

Naser Orić je u međuvremenu već bio imenovan za komandanta srebreničkog Štaba teritorijalne odbrane. Meholjić se nije slagao s tim imenovanjem, smatrajući ga "suviše mladim i neiskusnim da bi odgovorio zahtevima tako složene situacije." Nakon što je Orićev zamenik Akif Ustić tražio od njega da razoruža svoju grupu kao i da i sam preda oružje, Meholjić je odlučio da se "odmetne" i da sa svojim ljudima "šumom krene ka Tuzli".

Svedočenje Hakije Meholjića se nastavlja.

Dijeljenje sadržaja