Bivša zatočenica policijske stanice u Srebrenici opisala svoj prvi susret sa optuženim Naserom Orićem, tadašnjim komandantom Armije BiH u tom području


Stana Stamenić iz sela Kušići kraj Skelana je ranjena 16. januara 1993. godine kada je njeno selo "napala muslimanska vojska", kako je opisala na suđenju Naseru Oriću optuženom za zločine nad srpskim civilima u Srebrenici 1992. i 1993. godine. Svedočila je "video-linkom", sa nepoznate lokacije.

Svedokinja, koja je tada imala 18 godina, je bila u kući kada je u 6 sati ujutro počeo napad. U pucnjavi je ranjena u nogu a zatim je, zajedno s majkom, i zarobljena. Zarobili su je, kako je rekla, "vojnici u maskirnim uniformama i sa crvenim trakama preko čela." Osim vojnika, dodala je, tu je bilo i civila koji su, pre nego što im je kuća zapaljena, iz nje "izneli ćebad i kante sa sirom". U pratnji nekoliko vojnika zarobljenice su odvedene u Srebrenicu.

Nakon što joj je u bolnici ukazana pomoć odvedena je u policijsku stanicu a zatim u obližnju zgradu koja je služila kao zatvor. Tri sedmice provela je u nosilima na podu prostorije u kojoj je, osim njene majke, bilo zatvoreno još desetak žena i dečak po imenu Branko. Hranu su dobijali jednom dnevno, vode nije uvek bilo dovoljno a umesto WC-a su, u uglu sobe, imali kofu. Neke od žena, uključujući i njenu majku, su povremeno izvođene na ispitivanje a po "jaucima i zvucima udaraca motikom", koje je čula noću, svedokinja zaključila da je u istoj zgradi bilo i zatočenih muškaraca.

U prostoriju u kojoj je bila zatočena jednom prilikom, svedočila je, došao "mlađi čovek koji se predstavio kao Naser Orić". Na njegovo pitanje da li dobijaju hranu i vodu, zatočenice su potvrdno odgovorile a svedokinju je, kako je rekla, pitao zašto je u nosilima. Odgovorila je da je ranjena ali Orić, prema njenom svedočenju, nije na to reagovao.

Dugom vojniku, koji se predstavio kao Zulfo, zatočenice su "potvrdile" da ih niko ne maltretira a svedokinja je najveći strah pretrpela je kada je u njihovu ćeliju ušao krupan vojnik u maskirnoj uniformi, čijeg se imena ne seća, i prislonio joj pištolj na čelo.

Odbrana Nasera Orića je u unakrsnom ispitivanju tražila od svedokinje da potvrdi da je tokom zatočeništva imala redovnu medicinsku negu, kao i da su zatočenici delili sudbinu većine Srebreničana koji u to vreme nisu imali dovoljno hrane, vode, ogreva. Stamenić je međutim ostala pri svom iskazu.

Sa još 15 do 20 zatočenika svedokinja je razmenjena 6. februara 1993. Predati su srpskim vojnicima koji su muslimanskoj strani, potvrdila je svedokinja, predali tela desetak mrtvih Muslimana. Stana Stemenić je posle razmene prebačena u bolnicu u Skelanima gde se od posledica ranjavanja oporavljala naredna četiri meseca.

Dijeljenje sadržaja