Optuženi odbija da svedocima postavlja dopunska pitanja. U unakrsnom ispitivanju, Smilja Avramov ukazuje na "velike zablude" tužioca Džefrija Najsa. U čemu je "posebnost Srba"? Da li je ujedinjenje Nemačke bilo praćeno "velikim premeštanjem stanovništva i etničkih čišćenjem"? Kako se Ratko Mladić razočarao u bratstvo-jedinstvo.


Slobodan Milošević je danas odbio da na svom sudjenju igra "drugorazrednu ulogu" i da - nakon završenog glavnog ispitivanja koje je vodio branilac Stiven Kej/Steven Kay - postavi još neka dopunska pitanja profesorki Smilji Avramov.

Upit sudije Robinsona da li želi da postavi pitanja i o kojim temama, Milošević je ocenio kao "čist cinizam", iz čega je predsedavajući sudija bez oklevanja izvukao zaključak da je odgovor optuženog "Ne", pa je reč dao tužiocu Džefriju Najsu/Geoffrey Nice.

Na početku unakrsnog ispitivanja prvog svedoka Miloševićeve odbrane, koje će se nastaviti i sutra, tužilac Najs je pozvao Smilju Avramov da navede sve krize koje su, po njoj, prethodile dogadjajima od 1991. godine. Avramov je počela od "revolucionarnih promena" 1945. i rezolucije Informbiroa 1948., da bi preko Ustava iz 1974. i Titove smrti 1980. stigla do - kako je to opisala - "pobune šiptarske manjine na Kosovu 1981."

Najs je primetio da je u nabrajanju kriza koje su prethodile raspadu Jugoslavije Avramov "propustila da pomene" ukidanje autonomije Kosova i Vojvodine1989., ali mu je profesorka uzvratila da je "u velikoj zabludi", pošto je autonomija Kosova i Vojvodine, tvrdi ona, "ostala netaknuta", a ukinute su samo neke odredbe koje su pokrajinama davale "elemente paradržava." Avramov se, takodje, nije složila sa tužiočevom tezom da je Srbija time postala "ravnopravnija od drugih republika" i da je kontrolišući glasove pokrajina u saveznom Predsedništvu došla u poziciju da "svoje interese ostvaruje na uštrb interesa drugih."

Pošto je Avramov u glavnom ispitivanju rekla da se "mnogo spekuliše sa Miloševićevom izjavom da svi Srbi treba da žive u jednoj državi", tužilac Najs je - precizirajući da ne želi da bude uvredljiv - pitao profesorku "šta je to tako posebno kod Srba da moraju da žive u istoj državi, zanemarujući interese drugih država."

Negirajući da su Srbi "ikada zanemarivali interese drugih država", Avramov je odgovorila da je to "prirodno pravo svakog naroda" i pozvala se na primer ujedinjenja Nemačke. Na Najsovu opasku da ujedinjenje Nemačke nije dovelo "do velikog premeštaja stanovništva i etničkog čišćenja manjina", Avramov je odgovorilo da je "i toga bilo, ali se malo o tome govorilo."

Pošto je u direktnom ispitivanju ispoljila vrlo visoko mišljenje o Radovanu Karadžiću, Avramov je u odgovoru na pitanja tužioca rekla da veoma ceni i drugog najtraženijeg haškog begunca, Ratka Mladića. Prema njoj, Mladić se razočarao u bratstvo-jedinstvo nakon što je njegov kolega Hrvat, s kojim je delio sobu u Vojnoj akademiji, 1991. pristupio hrvatskim snagama i "počinio teške zločine."

U dva navrata profesorka Avramov je pokušala da obrazloži svoje "kritičko mišljenje o Haškom tribunalu", ali ju je sudija Robinson prekinuo primedbom da "veću to ne treba."

Dijeljenje sadržaja