Na sudjenju Momčilu Krajišniku, optuženom za genocid i zločine protiv čovječnosti, svjedok tužilaštva Asim Egrlić opisao je kako su 7. maja 1992. u Ključ, u kojem nije bilo nikakvih sukoba, ušli vojnici JNA i paravojne srpske jedinice "radi uspostavljanja mira"


"Situacija u opštini Ključ je nepodnošljivo mirna", rekao je 29. aprila 1992. načelnik policijske uprave tog grada Vinko Kondić na sastanka opštinskog odbora SDS Ključ. Zapisnik sa tog sastanka zastupnici tužbe protiv Momčila Krajišnika uvrstili su medju dokazne predmete prilikom glavnog ispitivanja svjedoka Asima Egrlića.

Svjedok je potvrdio da je situacija u Ključu, bez obzira na ironiju šefa policije, i u tom trenutku bila "napeto mirna", pošto su gradjani nesrpske nacionalnosti izbjegavali svaki konflikt, ne reagujući ni na kakve provokacije pripadnika SDS i srpskih dobrovoljaca koji su se naoružani vraćali sa hrvatskih ratišta. Svjedok je do tada još obavljao dužnost predsjednika Izvršnog odbora SO Ključ.

Medjutim, 5. maja, bez njegove i saglasnosti drugih bošnjačkih funkcionera, Savjet za narodnu odbranu većinskog SDS sastava proglasio je policijski čas, a 7. maja Ključ je osvanuo sa zastavama RS na svim javnim objektima, dok su jedinice Šeste krajiške brigade JNA i srpski dobrovoljci zaposjeli sve komunikacije i ustanove u gradu i kote oko grada, a policija je nosila nove oznake. Zvanično je saopšteno da svi opštinski funkcioneri ne-Srbi, pošto nisu potpisali lojalnost Republici Srpskoj, nemaju pristupa svojim radnim mjestima.

Desetak dana kasnije svjedok i potpredsjednik opštine Omer Filipović zatražili su sastanak sa najvišim funkcionerima SDS, s kojima su bili prijatelji od djetinjstva. Nakon sastanka je predsjednik opštine Jovo Banjac svjedoku "u četiri oka" rekao da oni moraju da sprovode politiku koja je "zacrtana u vrhu SDS i vlasti RS" i da je, po toj politici, "seoba naroda neminovnost", da će s nekih područja morati otići Bošnjaci i Hrvati, a s drugih Srbi.

Rastali su se prijateljski, ali 28. maja svjedok je priveden u Policijsku stanicu, pretučen i sproveden najprije u zatvor Stara Gradiška, a potom u logor Manjača. U logoru je zatekao Omera Filipovića, "koji je danima mučen i u tim mukama je umro".

Asim Egrlić je drugi svjedok tužilaštva koji daje iskaz o "bazi zločina": njegovo svjedočenje je relevantno za sve tačke optužnice protiv Momčila Krajišnika: genocid, progone, istrebljenje i lišavanje života, deportaciju i nehumana djela.

Dijeljenje sadržaja