U nastavku sudjenja Momčilu Krajišniku, zaštićeni svjedok "565" govorio o zlostavljanju i ubistvima Bošnjaka u Sanskom Mostu ljeta 1992. godine


Izvodjenjem dokaza o zločinima u Sanskom Mostu pred Haškim tribunalom je, poslije jednomjesečne pauze, nastavljeno sudjenje Momčilu Krajišniku, bivšem predsjedniku Skupštine RS, optuženom za genocid i zločine protiv čovječnosti u Bosni i Hercegovini 1992. godine.

Zaštićeni svjedok tužilaštva, pod pseudonimom "565", je govorio o dogadjajima u Sanskom Mostu u proljeće i ljeto 1992. U junu lokalne srpske vlasti su ga, zajedno sa tridesetak uglednih Bošnjaka tog grada, zatvorile u garažu preduzeća "Betonirka". Tu su, stiješnjeni jedan uz drugog, uz veoma malo hrane i vode, bili zatočeni 19 dana, od kojih su 16 dana bili tučeni.

Posljednjeg dana zatočenja - 22. juna 1992. – grupa od dvadesetak zatvorenika, medju kojima je bio i svjedok, sprovedena je na obalu potoka "kod Krive ceste". Na pedesetak metara od tog mjesta stajao je, prema svjedokovom iskazu, tadašnji predsjednik opštine Sanski Most i jedan od čelnika SDS Nedeljko Rašula.

Zatočenicima je naredjeno da kopaju rupe. Svjedok je potom začuo iza sebe tupe udarce i krkljanje, i shvatio da su naoružana lica koja su ih sprovela počela klati zatočenike. "Dolazio je red na mene," rekao je "565", no tog trenutka sudijsko vijeće je odlučilo da se svjedočenje nastavi na zatvorenoj sjednici.

Na taj dogadjaj se osvrnula i odbrana u unakrsnom ispitivanju. Kroz pitanja Krajišnikove braniteljke Krise Lukas/Chrissa Loukas i odgovore svjedoka moglo se posredno zaključiti da je svjedok "565" preživio masakr zahvaljući intervenciji dvije ličnosti koje su bile u društvu Nedeljka Rašule.

Odbrana je nastojala dovesti u pitanje vjerodostojnost tvrdnje da je na mjestu zločina bio visoki član SDS Rašula, ali je svjedok odgovorio kako je siguran da ga je tamo vidio, jer ga poznaje 30 godina.

Istog dana svjedok je prebačen u logor Manjaču kod Banja Luke. U kamionu pod zatvorenom ceradom, uslijed nesnosne vrućine i nedostatka vode i vazduha, umrlo je - prema njegovoj procjeni - osamnaest ili devetnaest zatočenika. "Kad smo došli u Manjaču, izišli smo preko mrtvih", rekao je. Po naredjenju komandanta logora, mrtvi su ostavljeni u kamionu i vraćeni. Svjedok nikad nije doznao gdje su sahranjeni. U Manjači je ostao do oktobra 1992., kad je oslobodjen na intervenciju Medjunarodnog crvenog krsta.

Svjedočenje "565" je, prema izjavi zastupnika tužilaštva relevantno za sve tačke optužnice protiv Momčila Krajišnika: genocid, progone, istrebljenje i lišavanje života, deportaciju i nehumana djela.

Dijeljenje sadržaja