Cijena produžene slobode Radovana Karadžića i Ratka Mladića

Poruka medjunarodne zajednice teško da može biti jasnija: progres BiH u približavanju evropskim integracijama zakočen je zbog neuspjeha RS da podrži BiH u saradnji sa Hagom, i neko će morati da plati cijenu tog zaostajanja.

Krug nad “produženom slobodom” Radovana Karadžića i Ratka Mladića kao da se zatvara. Prvi put nakon toliko godina u pitanju nisu više samo oni, već je to prije svega Republika Srpska. Poruka medjunarodne zajednice je jasna: ako do samita NATO u Istambulu krajem ovog mjeseca oni ne budu uhapšeni, Bosna i Hercegovina neće biti primljena u Partnerstvo za mir, a budućnost Republike Srpske postaje upitna. Ujedno, sve je manje ljudi spremnih da nastave plaćati ogromnu cijenu njihove slobode, iskazanu u siromaštvu, bijedi, izolaciji, zaostajanju, besperspektivnosti...

Prije devet godina Radovan Karadžić je na vijest o padu Srebrenice pred kamerama SRT kazao: “Srebrenica bi morala biti udarna vijest i kao potpuni primjer superiornosti srpskog oružja i srpske vojske i, u isto vrijeme, primjer srpske plemenitosti…Ni jedan civil nije stradao otkad su prestala borbena dejstva, apsolutno je red i mir…” Tada je to bila mjera istine.

Danas za mnoge pomalo šokantno izgleda tek objavljeni Izvještaj RS o Srebrenici koji konstatuje da je tamo ubijeno na hiljade civila, da su “likvidirani zoljama, ručnim bacačima, bombama i mecima…” Po ocjeni komisije koja je pod snažnim pritiskom medjunarodne zajednice sastavila ovaj dokumenat, srebrenička likvidacija je izvršena “na način koji predstavlja teška kršenja medjunarodnog prava, a izvršilac je, izmedju ostalog, prikrivao zločin izmještanjem tijela.”

Istina je tako konačno i u Republici Srpskoj isplivala na svjetlo dana, mada u Izvještaju nema imena izvršilaca i nekih drugih bitnih konstatacija. Jasno je da su za “sekundarne grobnice” morale znati stotine ljudi, čuteći o tome punih devet godina. Sada se te grobnice otvaraju a policija RS iznenada pronalazi desetine kutija dokumenata o tim vremenima i dogadjanjima.

Dragan Kalinić, predsjednik Narodne skupštine RS, predsjednik SDS i svojevremeno blizak saradnik Karadžića, odaslao je alarmantnu poruku o cijeni produžene slobode Karadžića i Mladića: “Mogu se dovesti u pitanje pravni i politički kontinuitet RS, njena pozicija u BiH i njena budućnost”. Njegove riječi dočekane su salvama komentara u RS i BiH: “Kalinić spašava sopstvenu kožu”, “vlast mu je preča od Karadžića” ili “njegov poziv Karadžiću na predaju je glas očajnika…”

Došlo je, očigledno, do temeljite, po mnogo čemu i začudjujuće promjenu u retorici kojom se vlasti RS “podsjećaju” na obavezu hapšenja najtraženijih optuženika za ratne zločine. Republika Srpska, rekao je visoki predstavnik lord Ešdaun/Ashdown u nedavnom intervjuu agenciji SENSE, “plaća ogromnu, prije svega političku cijenu zbog toga što je Radovan Karadžić još na slobodi.” Da ne bi bilo zabune o kakvoj je cijeni riječ, Ešdaun je tri puta u toku polusatnog intervjua upozorio da “zbog nesaradnje sa Tribunalom RS prijeti gubitak medjunarodnog legitimiteta, zasnovanog upravo na zakonima koje ne poštuje”, a to su Dejtonski sporazumi.

Poruka teško da može biti jasnija: progres BiH u približavanju evropskim integracijama zakočen je zbog neuspjeha RS da podrži BiH u saradnji sa Hagom, i neko će morati da plati cijenu tog zaostajanja. Loptica odgovornosti za produženu slobodu Karadžića i Mladića prebačena je, očigledno, u domaće dvorište, u krilo ljudima čija je prošlost direktno ili indirektno vezana sa licima sa potjernice.

Priča se, tako, sa terena pravde preselila na teren politike i na prostore koji su iznad Republike Srpske. Bosni i Hercegovini, sva je prilika, na samitu NATO u Istambulu neće biti otvorena vrata Partnerstva za mir, i dalje prema euroatlanskim integracijama, a nije malo onih koji tvrde da će to, zapravo, biti “najveća Karadžićeva pobjeda.”

A Karadžić je, u medjuvremenu, “ušao u pjesmu, dok je narod ušao u kontejnere”, kako je to, u intervjuu za SENSE, cijenu njegove produžene slobode opisao direktor banjalučkih “Nezavisnih novina” Željko Kopanja.

Dijeljenje sadržaja