Na popisu srpskih žrtava iz Sarajeva koji je doneo svedok odbrane su, prema optužbi, vojnici poginuli u borbi, zatim srpski civili stradali od srpskih granata i snajpera ili ubijani od strane pripadnika Mladićeve vojske. Svedok odbrane Simo Tuševljak odgovara da su potrebne dodatne provere da bi se utvrdila istina

Drugog dana unakrsnog ispitivanja Sime Tuševljaka tužiteljica Edžerton/Edgerton je nastavila da "češlja" spisak od 3.300 srpskih žrtava iz Sarajeva koji je sastavio MUP Republike Srpske. Optužba je ponovila da prihvata da je u Sarajevu stradao "veći broj Srba", ali ne i da je pomenuti spisak pouzdan. Saopšteno je i da strane pregovaraju o broju ubijenih Srba oko kojeg bi se mogle usaglasiti i da "dogovor nikad nije bio bliži".

Kad je u pitanju spisak koji je tokom Tuševljakovog iskaza uveden u dokaze, optužba prigovara na pokušaj da se Srbi predstave žrtvama ratnih zločina počinjenih od strane Armije BiH čak i u slučajevima kada je izvesno da su stradali na drugi način – kao vojnici ili od granata i metaka vojske svojih sunarodnika na čijem se čelu nalazio optuženi.

Tužiteljica je ukazala da su neki srpski civili sa spornog popisa stradali u incidentima koji se stavljaju Mladiću na teret – jedna Srpkinja poginula je 4. februara 1994. u granatiranju Dobrinje, a petoro njenih sunarodnika sutradan, u prvom masakru na Markalama. Optužba je u dokaze uvela brojne dokumente poput umrlica i izveštaja sa uviđaja na mestima incidenata, a svedok je ukazivao i na najsitnije razlike – poput one da je ime oca žrtve na jednom mestu napisano kao Đorđo, a na drugom Ćorćo – naglašavajući da bez "dodatnih provera" ne može ništa da kaže.

Na popisu 3.300 ubijenih sarajevskih Srba je i Ratka Bilčar koja je, po podacima MUP Republike Srpske, ubijena u aprilu 1993. godine na kontrolnom punktu pri pokušaju da napusti grad. Optužba, međutim, poseduje službenu belešku bosanske Agencije za istrage i dokumentaciju (AID) o razgovoru sa njenim bratom Dušanom Bilčarom u kojoj se navodi da je Ratka stradala od snajperskog metka ispaljenog sa srpskih položaja. Tuševljak smatra da beleška nije na pravilan način zavedena u arhivu i sugeriše da je razgovor možda vođen pod pritiskom.

U dokaze je danas uveden i dokument vojnog tužilaštva Sarajevsko-romanijskog korpusa u kojem se navodi da je Novo Forčula, koji se navodi na "Tuševljakovom popisu", ubijen od strane jednog pripadnika VRS. Svedok to nije porekao. Na popisu srpskih žrtava iz Sarajeva navedeno je i ime Želimira Kneževića, a tužiteljica je predočila dokaze, uključujući izjavu jednog njegovog suseda, koji govore da ga je sredinom juna 1992. godine u nepoznatom pravcu zelenim "opelom" odveo srpski vojnik Veselin Vlahović Batko, poznat po nadimku "Monstrum sa Grbavice". Tuševljak kaže da se na popisu koji je on dostavio nigde ne govori ko su počinioci i dodaje da je krajem 1992. godine policija spremala "ozbiljnu akciju" hapšenja Vlahovića, ali je on pobegao. "Da je ostao na Grbavici, bez razmišljanja bismo ga uhapsili", tvrdi svedok.

Na popisu srpskih žrtava su i Radmila i Tanja Bjelica, koje su po evidenciji VRS bile vezistkinje u Sarajevsko-romanijskom korpusu. Braneći činjenicu da su na popisu žrtava ratnih zločina, Tuševljak objašnjava da su ubijene za vreme primirja.

Tako je okončan četvorodnevni iskaz bivšeg načelnika krim policije Romanijsko-biračkog centra javne bezbednosti, a sutra se očekuje svedočenje Mlađena Kenjića, ratnog vozača optuženog.

Dijeljenje sadržaja