Iskazom Slavoljuba Mlađenovića, bivšeg komandira policije u Bratuncu, odbrana Ratka Mladića nastojala potkrijepiti tezu da su se Srebreničani tokom proboja prema Tuzli u julu 1995. godine međusobno poubijali

Suđenje Ratku Mladiću nastavljeno je iskazom Slavoljuba Mlađenovića, bivšeg komandira policije u Bratuncu. U vrijeme srebreničke operacije VRS u ljeto 1995. godine Mlađenović je komandovao četom Posebnih jedinica policije (PJP) koja je dobila zadatak da obezbijedi grad, spriječi pljačku i pomogne u formiranju Stanice javne bezbjednosti.

Mlađenović je sa svojim ljudima ušao u Srebrenicu u popodnevnim satima 12. jula. Grad, rekao je, nije bio porušen, ali je bio "dosta prljav" i prazan. Nije bilo ni vojske, ni civila osim nekoliko starijih ljudi koje su na njihov zahtjev prevezli u bazu UN u Potočarima. U Srebrenici su se zadržali sedam do osam dana nakon čega su se vratili u Bratunac.

Svjedok je početkom 1996. godine bio zadužen za obezbjeđenje specijalne izaslanice UN Elizabet Ren/Elisabeth Rehn koja je obišla Bokčin potok – lokaciju na pravcu kojim su se Srebreničani u ljeto 1995. godine probijali ka Tuzli, a na kojoj su posle rata otkriveni ostaci ljudskih tijela. Tamo su, po riječima svjedoka, zatekli strahotu – na površini je bilo puno raskomadanih leševa u fazi raspadanja čije su dijelove raznijele životinje.

Mlađenovićem iskazom odbrana nastoji potkrijepiti tvrdnju da su se pripadnici 28. divizije Armije BiH u Bokčinom potoku međusobno poubijali. Mlađenović pretpostavlja da se to dogodilo tako što je jedna grupa Srebreničana sjela da se odmori, druga je naišla i pomislila da je upala u zasjedu i tako je došlo do pucnjave. No, priznaje, svjedok nema nikakvih ličnih saznanja kojom bi pokrijepio te pretpostavke.

Na zahtjev tužilaštva sudija Ori/Orie je Mlađenoviću pročitao pravilo 90E koje svjedoku omogućava da odbije da odgovori na pitanja koja bi ga mogla inkriminisati, osim ako ga na to ne primoraju sudije. Tužilac Metju Džilet/Matthew Gillet je, potom, suočio Mlađenovića sa izjavom njegovog bivšeg komšije iz sela Krasanpolje, koji ga je optužio da je učestvovao u protjerivanju Bošnjaka i paljenju njihovih kuća u maju 1992. godine. Prema toj izjavi srpski vojnici, među kojima je bio i Mlađenović, su 10. maja opkolili selo i sproveli Bošnjake do autobuske stanice odakle su prebačeni na fudbalsko igralište u Bratuncu.

Mlađenović je ostao pri navodu iz izjave Mladićevoj odbrani da su Bošnjaci iz Krasanpolja otišli svojom voljom. Rekao je, također, da bošnjačke kuće nisu paljene tokom dana, već kasnije tokom noći, nakon što su mještani odvedeni u Bratunac.

Dijeljenje sadržaja