Odbrana Ratka Mladića uz pomoć Milorada Batinića Lole ukazivala na stradanja srpskih civila kako u "okupiranom Sarajevu", tako i u "oslobođenim" dijelovima grada pod kontrolom VRS, izloženim stalnoj snajperskoj i minobacačkoj paljbi sa položaja Armije BiH u gradu

Na suđenju Ratku Mladiću optuženom za dvostruki genocid i druge zločine u Bosni i Hercegovini, svjedoči Milorad Batinić zvani Lola, bivši pripadnik Igmanske brigade VRS i prevodilac u Posmatračkoj misiji UN. Odlukom Pretresnog vijeća Batinić svjedoči "viva voce", odnosno "uživo", pošto su se pred sudom, pod još uvijek potpuno nerazjašnjenim okolnostima, pojavile dvije različite verzije svjedokove pisane izjave, o čemu je tokom današnjeg zasijedanja vođena "rašomonska" rasprava.

U prvom dijelu glavnog iskaza Batinić je svjedočio o stradanju srpskih civila kako u "okupiranom Sarajevu", tako i u "oslobođenim" dijelovima grada pod kontrolom VRS, izloženim stalnoj snajperskoj i minobacačkoj paljbi sa položaja Armije BiH u gradu. Batinić je opisao kako je uz mnogo muka uspio da iz "okupiranog Sarajeva" izvede svoje roditelje i još nekoliko prijatelja, te kako je u gradu ubijeno nekoliko njegovih bliskih rođaka. Odbrana je predočila fotografije koje je Batinić snimio na ekshumaciji svog tetka, ubijenog u dijelu Dobrinje pod kontrolom Armije BiH.

Tužilaštvo je prigovorilo na uvođenje tih fotografija, ukazujući da nemaju relevantnost za utvrđivanje Mladićeve odgovornosti za krivična djela iz optužnice. Mladićev branilac Branko Lukić je odgovorio da se radi o dokazima koji pobijaju iskaze svjedoka optužbe koji su negirali zločine nad Srbima. Sudije su odbacile prigovor tužilaštva i pozvale strane da se pokušaju usaglasiti oko toga da li je bilo zločina nad srpskim civilima u Sarajevu.

Batinić je još svjedočio da su pripadnici Francuskog bataljona UN prebacivali pripadnike Armije BiH preko aerodromske piste u svojim vozilima. Tu vrstu transporta su, kaže, zvali "francuski taksi". Rekao je da je početkom 1993. godine prisustvovao sastanku na kojem se komandant Igmanske brigade Spasoje Čojić požalio pripadnicima UN što mediji "sataniziraju" Srbe i optužuju ih za incidente za koje je, po njemu, odgovorna protivnička strana. Čojić je, kao primjer, naveo poznati masakr u "redu za hljeb" u maju 1992. godine uvjeravajući prisutne da je incident "insceniran" i da su civili stradali od detonacija mina usmjerenog dejstva postavljenih u podrumske prozore u ulici Vase Miskina. Pripadnici UN nisu komentarisali te Čojićeve tvrdnje već i su ga, rekao je svjedok, "jednostavno slušali sa čuđenjem". Ostalo je, međutim, nejasno čemu su se, zapravo, čudili.

Odbrana je uz Batinićevu pomoć dokazivala da sa srpskih položaja nije ispaljena granata koja je pogodila pijacu Markale u 5. februara 1994. godine. Batinić je ispričao kako je pukovnik Marko Lugonja predstavnicima UN rekao da se radi o još jednoj "inscenaciji". Pokazao im je snimak incidenta i ukazao na sumnjive detalje: "plastičnu nogu" na mjestu incidenta, nedirnute "piramide kromira" i neoštećene flaše na pijačnim tezgama nakon eksplozije...

Konačno, Batinić je svjedočio da je u proljeće 1995. godine bio sa jednom od grupa pripadnika UN koje su, prema optužnici, Mladićeve snage uzele za taoce kako bi zaustavile zračne udare NATO. Po Batiniću, nije se radilo ni o kakvim taocima. "Plavi šljemovi" su, tvrdi, bili "poluslobodni", istina sa "ograničenim kretanjem", i zapravo su mogli da odu... ali to nisu učinili pošto se s njima lijepo postupalo i znali su da im se ništa loše neće dogoditi.

Iskaz Milorada Batinića se nastavlja sutra, unakrsnim ispitivanjem od strane optužbe.

Dijeljenje sadržaja