Odbrana bivšeg komandanta Glavnog štaba VRS je u završnici rasprave po Pravilu 98bis ukazivala na "jasne dokaze o nepomirljivim razlikama" između Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Tužilac, međutim, ističe da je "profesionalni odnos između Karadžića i Mladića dobro funkcionisao" i da povremene nesuglasice nisu utjecale na njihovo učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu, kao ni na njihov odnos "nadređeni – podređeni"

Na suđenju Ratku Mladiću zaključena je rasprava po Pravilu 98bis, prema kojem optuženi po završetku dokaznog postupka optužbe mogu tražiti da budu oslobođeni po onim tačkama optužnice za koje smatraju da tužilac nije izveo dokaze koji bi mogli dovesti do osuđujuće presude. Odbrana je u replici na jučerašnju tužiočevu argumentaciju ponovila stav da Ratko Mladić "nikada nije namjeravao niti naredio nijedan zločin i da se časno ponašao u svakom trenutku kako bi odbranio svoj narod i svoju zemlju u vrijeme sukoba". Odbrana i Ratko Mladić, po riječima branioca Dragana Ivetića, "suosjećaju sa svim ožalošćenima".

Odbrana, između ostalog, smatra da tužilaštvo tokom svog dokaznog postupka "nije izvelo dokaze koji pokazuju da je Mladić bio obaviješten o zločinima". Tamo gdje je imao saznanja Mladić je, tvrdi odbrana, izdavao naređenja kojima je tražio da se počinioci razoružaju, uhapse i krivično gone. Tumačenje optužbe da je premiještanje ljudi s jednog na drugo mjesto organizovana kampanja etničkog čišćenja je, po odbrani, "istrgnuto iz konteksta".

Ukazujući na Ivetićeve više puta ponovljene tvrdnje da Mladić nije izdao nijedno nezakonito naređenje, predsjedavajući sudija Alfons Ori/Alphons Orie je od branioca tražio da protumači poznato naređenje od 28. maja 1992. godine da se granatiraju Pofalići "jer tamo nema srpskog življa mnogo", i da se Sarajlijama "razvuče pamet". Odbrana osporava autentičnost snimka na kojem je to zabilježeno, ali za svaki slučaj tvrdi da je naređenje "istrgnuto iz konteksta". Nakon konsultacije sa optuženim, Ivetić je ponudio novo, originalno objašnjenje tog naređenja – da se Mladić brinuo da bi se Armija BiH mogla "osvetiti" srpskim civilima, pa je zato naredio da se granatira područje u kojima ih nije bilo mnogo.

Ivetić se, između ostalog, osvrnuo i na odnos između Karadžića i Mladića. Po odbrani,tužilaštvo nije uspjelo da objasni "kako je mogla da postoji usaglašena i koordinirana akcija između navodnih učesnika udruženog zločinačkog poduhvata" s obzirom na "jasne dokaze da su postojale nepomirljive razlike" između Mladića i Karadžića. Ti "jasni dokazi" uključuju i Karadžićev pokušaj da smijeni Mladića sa položaja komandanta Glavnog štaba VRS, njihova neslaganja oko angažovanja Arkana i drugih paravojnih jedinica, kao i Karadžićeva direktna naređenja koja je izdavao jedinicama VRS pri tome "zaobilazeći" Mladića. Kao primjer, pomenuo je Karadžićevo naređenje Sarajevsko-romanijskom korpusu za upotrebu modifikovanih avio-bombi, takozvanih "krmača", bez odobrenja Glavnog štaba.

U replici na navode odbrane tužilac Dermot Grum/Groome je ukazao da je do Karadžićevog pokušaja da smijeni Mladića došlo tek 1995. godine. Međutim, profesionalni odnos između Karadžića i Mladića je cijelo vrijeme rata dobro funkcionisao. Njihove razmirice nikada nisu dosegle takav nivo da bi imale utjecaja na Mladićevo i Karadžićevo učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu i da bi ugrozilo njihov odnos "nadređeni – podređeni", kao ni odnos između Mladića i njemu potčinjenih oficira. Istina, ponekad je bilo nesuglasica između njih dvojice o tome koji je najbolji način da se postignu zajednički ciljevi koji su navedeni u optužnici, zaključio je tužilac.

Predsjedavajući sudija Ori/Orie je u zaključku rasprave rekao da će vijeće razmotriti argumente strana i donijeti odluku u dogledno vrijeme.

Dijeljenje sadržaja