Na raspravi na "poluvremenu suđenja" odbrana Ratka Mladića odbacuje sve dokaze koje je izvelo tužilaštvo i ukazuje da se bivši komandant Glavnog štaba VRS "raduje" izvođenju dokaza odbrane, kojima će "prikazati istinu i demonstrirat nevinost"

Branilac Dragan Ivetić je na početku iznošenja argumenata odbrane po Pravilu 98bis rekao da "ništa iz njegove prezentacije i izbora tema ne treba tumačiti kao priznanje ili prihvatanje bilo kojeg dijela argumenata tužilaštva protiv Ratka Mladića". Naprotiv, rekao je Ivetić, odbrana ne vjeruje dokazima tužilaštva i odbacuje njihovu argumentaciju u cjelosti. Mladić se, po riječima branioca Ivetića, "raduje" izvođenju dokaza odbrane i vjeruje da će uz pomoć svojih svjedoka "prikazati istinu koja će demonstrirati njegovu nevinost".

Pravilo 98bis optuženima daje pravo da po završetku dokaznog postupka optužbe traže da budu oslobođeni po nekim ili svim tačkama optužnice za koje smatraju da tužilac nije izveo dokaze koji bi, ako budu prihvaćeni, mogli dovesti do osuđujuće presude.

Odbrana smatra da bi Mladića trebalo osloboditi od odgovornosti za pojedine zločine za koje nije izvedeno dovoljno dokaza koji bi potkrijepili osuđujuću presudu, a ne samo za cijele tačke optužnice, kako to predviđa Pravilo 98bis. Ivetić se detaljno osvrnuo na nekoliko navoda iz optužnice: incident na obali rijeke Jadar gdje su pripadnici VRS 13. jula 1995. godine strijeljali 16 Bošnjaka zarobljenih nakon pada Srebrenice o čemu je u dokaznom postupku optužbe svjedočio jedini preživjeli sa pseudonimom RM-314, zatim na granatiranje sarajevskog naselja Širokača u kojem je ranjena svjedokinja Fadila Tarčin, kao i na razaranje vjerskih objekata u Bijeljini, Kalinoviku i Palama i drugim opštinama pod kontrolom VRS, o kojima je kao ekspert tužilaštva svjedočio Andras Ridlmajer/Riedlmayer.

Za iskaz preživjelog sa obale rijeke Jadar Ivetić tvrdi da je "pun nepodudarnosti, protivrječan dokumentarnim dokazima, te mu se ne može vjerovati". Dokazi o granatiranju Širokače su se, po Ivetiću, "raspali", iskaz svjedokinje Tarčin je "u protivrječnosti sa drugim dokazima" te i taj incident treba izbaciti iz optužnice. Konačno, Ridlmajerova ekspertiza o razaranju kulturnih i vjerskih objekata se, po odbrani, zasniva na "anonimnim informacijama i nepoznatim izvorima, iz druge ili treće ruke, koje ne ispunjavaju minimum neophodan za utvrđivanje krivične i odgovornosti" tako da je tužilaštvo "ostalo bez argumenata". Tužilaštvo, ukazuje Ivetić, nije utvrdilo "ko je i sa kojom svrhom" uzrokovao štetu na muslimanskim vjerskim objektima.

Po mišljenju odbrane Mladića u "poluvremenu" suđenja treba osloboditi odgovornosti za zločine koji su počinili MUP, Arkanovi "Tigrovi" i druge paravojne formacije nad kojima optuženi nije imao "efektivnu kontrolu". To se odnosi i na zločin "Škorpiona" - strijeljanje šestorice bošnjačkih mladića i dječaka - koji "ma koliko bio grozan nije imao veze sa Mladićem", koji "nije prisustvovao strijeljanju niti su ga počinioci pominjali". Što se masovne grobnice u rudniku Tomašica tiče, pozivajući se na zapis iz Mladićevog dnevnika u kojem se pominje 5.000 leševa na toj lokaciji, Ivetić tvrdi da se radilo o pokušaju policije da na vojsku prebaci odgovornost za ono što su oni učinili.

Konačno, odbrana tvrdi da optužba nije dokazala da je u sedam bosanskohercegovačkih opština počinjen genocid, kao ni Mladićevo učešće u genocidu u Srebrenici. Što se tiče Srebrenice odbrana ističe da je Radovan Karadžić autor Direktive 7, a da je Mladić "na svoju ruku" iz nje izbacio spornu rečenicu "da se svakodnevnim planskim i osmišljenim borbenim aktivnostima stvore uslovi totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljeg opstanka i života žitelja Srebrenice i Žepe", kao i naredbu da se enklave Srebrenica i Žepa razdvoje "upotrebom sile".

U sutrašnjem nastavku rasprave Pretresno vijeće će saslušati tužiočev odgovor na argumentaciju odbrane.

Dijeljenje sadržaja