Odgovarajući na protivtužbu Srbije za genocid počinjen u operaciji "Oluja", hrvatski pravni tim se poziva na žalbenu ali i prvostepenu presudu generalima Gotovini i Markaču i oštro negira da je na Brionima skovan plan da se počini genocid, a naročito se suprotstavlja svakom poređenju tog skupa sa nacističkim dogovorom u Vanzeu o "konačnom rešenju" jevrejskog pitanja u Nemačkoj

Treća sedmica rasprave pred Međunarodnom sudom pravde po međusobnim tužbama Hrvatske i Srbije za genocid, otvorena je odgovorom hrvatskog pravnog tima na prošlonedeljne navode druge strane o operaciji "Oluja". Osporavane su tvrdnje da je za vreme i nakon "Oluje" počinjen genocid nad krajinskim Srbima, tako što je "genocidni plan" donet na sastanku na Brionima, a zatim sproveden neselektivnim granatiranjem, masovnim ubistvima, uništavanjem srpske imovine i zabranom povratka izbeglih.

Zastupnica hrvatske strane Vesna Crnić-Grotić je navela da je srpska strana prošle sedmice predstavila "revizionističku verziju istorije" koja se ne zasniva na realnosti, već na nedokazanim tvrdnjama o zločinima i navodima poništene prvostepene presude Haškog tribunala generalima Gotovini i Markaču. "Oluja" je, navodi ona, bila "legitimna vojna operacija" sa ciljem da se oslobodi okupirano područje Krajine, a ne da se počine zločini nad Srbima. Odbacila je tvrdnju srpskog tima da "mirna reintegracija (Krajine) nije bila opcija" za Hrvatsku, ukazujući da se mirovnom sporazumu protivio upravo predsednik samozvane krajinske države Milan Martić.

Hrvatski tim negira da je na sastanku na Brionima 31. jula 1995. godine skovan plan da se izvrši genocid nad Srbima, a naročito se oštro suprotstavljaju bilo kakvom poređenju sa holokaustom i nacističkom Nemačkom. Pravni zastupnik srpskog tima Vilijam Šejbas/William Schabas je prošle sedmice, podsetimo, povukao paralelu između Brionskog sastanka i skupa nacista u Vanzeu/Wannsee 1942. godine gde je usvojen plan "konačnog rešenja" jevrejskog pitanja. Uporedio je argumente hrvatskog tima kojima se relativizuju reči Tuđmana i drugih učesnika Brionskog sastanka sa težnjama "takozvanih istoričara" koji su radili isto kada je u pitanju sastanak u Vanzeu. Za hrvatsku stranu je takvo poređenje "razočaravajuće", a profesor Filip Sends/Phillippe Sands je izrazio nadu da će kolega Šejbas povući tu izjavu.

Srpski tim se u više navrata pozivao na Tuđmanove reči sa Briona u kojima traži "da nanesemo takve udarce da Srbi praktično nestanu", a britanski advokat Kir/Keir Starmer podseća da taj navod čak ni Pretresno veće koje je osudilo Gotovinu i Markača nije uzelo kao poziv na zločine protiv civila. U nastavku rečenice Tuđman, naime, pominje "srpske snage" koje moraju "kapitulirati", što je za Pretresno veće bio pokazatelj da se "praktični nestanak" možda odnosio na krajinsku vojsku a ne civile. Na osnovu drugih izvoda iz Brionskog transkripta, poput onog u kojem predsednik Hrvatske kaže da je važno da "civili prvi pođu" i da im "treba ostaviti put" za odlazak, Pretresno veće je zaključilo da je tada skovan zločinački plan. Ipak, zastupnik Starmer podseća da je Žalbeno veće odbacilo taj zaključak, navodeći da se možda radilo o želji da se civili "privremeno sklone" i tako se umanje ljudske žrtve.

Hrvatski tim je danas podsetio i da je žalbenom presudom hrvatskim generalima poništen nalaz o neselektivnom i nezakonitom granatiranju Knina i drugih krajinskih gradova, kao i da čak ni prvostepenom presudom ubistva, pljačka i razaranje srpske imovine i sprečavanje povratka nisu bili cilj udruženog zločinačkog poduhvata već "samo" prirodna i predvidiva posledica procesa koji je podrazumevao deportacije, odnosno trajno uklanjanje Srba sa prostora Krajine.

Kada je reč o tvrdnji Srbije da su civili za vreme i nakon "Oluje" masovno ubijani, indijska pravnica Anjolie Sing/Singh kaže da nema dokaza o napadima hrvatske vojske i policije na izbegličke kolone, kako je to tvrdio srpski tim, a Vesna Crnić-Grotić ukazuje na nepouzdanost dva popisa žrtava na koje se u tužbi oslanja Srbija. Prvi je spisak od 1.719 žrtava "Oluje" nevladine organizacije "Veritas" u kojem je hrvatska strana našla brojne greške poput duplih unosa i navođenja ljudi koji su umrli prirodnom smrću ili nesrećnim slučajem. Drugi dokument je popis Hrvatskog helsinškog odbora koji, podseća Crnić-Grotić, ni na suđenju hrvatskim generalima nije bezrezervno uzet kao dokaz.

Iznošenje protivargumentacije hrvatskog tima zaključio je profesor Filip Sends koji smatra da je Srbija podnela protivtužbu "iz taktičkih razloga", da bi skrenula pažnju sa optužbi protiv sebe, a ne da bi zaštitila žrtve i sprečila buduća činjenja genocida. Naveo je devet razloga zbog kojih smatra da hrvatski argumenti - za razliku od srpskih - potkrepljuju tvrdnju o počinjenom genocidu. Između ostalog, zato što su zločini počinjeni na sistematičan način na većem području i tokom dužeg vremenskog perioda, kao i zbog toga što su navodi hrvatske strane o genocidu nad Hrvatima u okupiranim područjima potvrđeni haškim presudama za razliku od srpskih navoda o "Oluji". Na jednoj strani imate "veliku količinu dokaza" a na drugoj "jedan jedini transkript", rekao je Sends, misleći na transkript Brionskog sastanka, i zaključio: "Nema dokaza o postojanju namere da se uništi etnička grupa Srba u Krajini 1995. godine".

Dijeljenje sadržaja