Bivši komandir policije i član SDS i srpskog Kriznog štaba Zvornika svjedoči na sudjenju Slobodanu Miloševiću o odlučujućoj uloži Željka Ražnatovića Arkana u zauzimanju grada na Drini


Prema svjedočenju bivšeg člana srpskog Kriznog štaba u Zvorniku, odlučujuću ulogu u vojnom zauzimanju tog grada 8. aprila 1992. imao je Željko Ražnatović Arkan.

Arkan je početkom aprila '92. nasilno prekinuo pokušaje lokalnih lidera SDS i SDA da sačuvaju mir u gradu. On i njegovi ljudi upali su na pregovore vodjene u Hotelu "Jezero" u Malom Zvorniku i pretukli su bošnjačke i, naročito, srpske pregovarače koji su se dogovarali da u Zvorniku "ne čine nikakve gluposti" dok se ne nadje političko rješenje za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Nakon toga, Arkan je 7. aprila došao na sastanak srpskog Kriznog štaba u predgradju Zvornika Karakaju i naredio da se sljedećeg dana Zvornik zauzme vojnom silom. Izmedju 6 i 9 sati ujutro, 8. aprila, Arkanovci, lokalna policija i teritorijalna odbrana i dobrovoljci iz Srbije su uspostavili kontrolu nad gradom.

Arkanove ljude je u blizinu Zvornika doveo upravo svjedok B-024. Po nalogu Radeta Kostića iz Državne bezbjednosti MUP-a Srbije, svjedok se sastao s Arkanom u Bijeljini, nakon završetka operacije "Tigrova" u tom gradu. Arkan je u Zvornik, primijetio je svjedok, došao u autu saveznog SUP-a. Po Arkanovim uputama, svjedok B-024 je proveo grupu od 20-tak naoružanih Arkanovaca, na čelu s majorom Markom Peićem u Srbiju do banje Radalj. "U Zvornik sam prenio obavijest da grupa Arkanovih čeka da pomogne u slučaju izbijanja sukoba", rekao je svjedok.

Nakon medjunarodnog priznanja BIH, dogadjaji su tekli po unaprijed predvidjenom scenariju. Svjedok je, naime, objasnio da je još u decembru 1991. , na sastanku u sarajevskom Holiday Inn-u, vodstvo SDS (uključujući Karadžića, Krajišnika i Plavšićevu) objasnilo općinskim predstavnicima SDS kako će postupati "u kriznoj situaciji". "Dobili smo dokumente s planom A i planom B. Plan A se odnosio na većinski srpske opštine, a plan B na opštine gdje su Srbi bili manjina, kao što je bio slučaj u Zvorniku."

Neposredno uoči vojnog zauzimanja Zvornika, u to je područje odmah pristiglo više do stotinu dobrovoljaca iz Srbije, kao i grupa iz Bijeljine predvodjena majorom Mauzerom. Oružje im je dijeljeno u lokalnom štabu TO. Svjedok je prethodno opisao vijeću da je dvije trećine naoružanja za Srbe u opštini Zvornik došlo iz magacina JNA, dok je ostatak nabavljen ilegalno. Spomenuti Kostić iz Državne bezbjednosti Srbije je početkom 1992. organizirao prijevoz oružja iz Beograda. Svjedoku je dao upute da doveze iz Zvornika kamion i ostavi ga na beogradskom sajmištu. Istog dana poslijepodne, svjedok je našao kamion natovaren "brašnom", to jest skrivenim oružjem koje je prebačeno u Zvornik.

Tužitelja je zanimalo da li je JNA sudjelovala u operaciji zauzimanja Zvornika, no svjedok kaže da o tome nije imao saznanja. Potvrdjuje, medjutim, da je jedna jedinica JNA sudjelovala u napadu na Kula Grad iznad Zvornika, na kojem su bošnjačke snage pokušale da organizuju odbranu. Svjedok je zapazio da su se oficiri JNA odnosili prema Arkanu kao da su mu podredjeni. "Svi mi u kriznom štabu, pa i major JNA Dragan Obrenović, skakali bismo sa stolica i stajali mirno pri svakom ulasku Arkana ili njegovog oficira Peića." Svjedok se, takodjer, sjeća da je Arkan jednom prilikom išamarao pukovnika Miloševića, tada zapovjednika Drinskog korpusa JNA.

B-024 će svoje svjedočenje nastaviti u ponedjeljak. (kraj)

Dijeljenje sadržaja