Balistički ekspert odbrane Zorica Subotić na suđenju Radovanu Karadžiću tvrdi da je incident na Markalama iz februara 1994. godine izazvan statičkim eksplozivom, dok je u slučaju drugog masakra iz avgusta 1995. godine, moguće sve... samo ne ono što tvrdi tužilac

Prema iskazu Zorice Subotić, balističkog eksperta iz Beograda, prvi incident na Markalama iz 1994. godine je izazvan "statičkim eksplozivom", dok se u slučaju drugog masakra iz 1995. godine moglo dogodilo sve... samo ne ono što tvrdi tužilac u predmetu Radovana Karadžića.

U eksploziji minobacačke granate na Markalama je 5. februara 1994. godine poginulo 66, a ranjeno 140 ljudi. U drugom incidentu, 28. avgusta 1995. godine, poginule su 43 a ranjeno je više od 75 osoba. Obje granate su, po tužiocu, ispaljene sa položaja Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS.

U slučaju prvog incidenta ekspert odbrane tvrdi da "nije postojala mogućnost" da mina doleti i padne na pijacu a da pri tome ne udari u krov tezge. "Jedina mogućnost da se mina aktivira na tom mjestu jeste da to bude statički aktivirana mina". To se, po njoj, moglo dogoditi tako što je stabilizator granate prethodno zakopan u tlo, na njega je nanesen neki materijal preko kojeg je stavljena podloga, a onda je na nju stavljena mina bez stabilizatora koja je daljinski aktivirana.

Subotić je navela niz "neobičnosti" koje, po njoj, ukazuju da incident nije bio "iznenadan" i da nije "prirodno" tekao: snimanje je počelo momentalno nakon eksplozije, evakuacija je bila "nelogična" jer je bila usmjerena u Ulicu Dženetića Čikma "koja je jednosmjerna, mala i neprolazna u odnosu na centralnu ulicu" i trajala je samo petnaestak minuta, automobili su se kretali Ulicom Maršala Tita u suprotnom smjeru, bilo je prisutno mnogo lica sa službenim oznakama, a bilo je i "manipulacija brojem žrtava".

U slučaju drugog incidenta je, po ekspertu odbrane, "mnogo jednostavnije tvrditi što se nije desilo". Subotić je, tako, na osnovu raspoložive dokumentacije i provedene istrage zaključila da nije bilo "tehničkih mogućnosti" da mina bude ispaljena sa položaja VRS. U suprotnom ona bi morala biti uhvaćena radarom ili bi detonirala na krovu zgrade.

Subotić kaže da je na osnovu tragova pronađenih na licu mjesta "potpuno jasno" da je prilikom ispaljenja granate korišteno takozvano "osnovno punjenje" eksploziva. Granata je, tako, "mogla biti ispaljena s položaja Armije BiH ali bi se u tom slučaju čulo ispaljenje". Preostale četiri granate koje su prema iskazima svjedoka tužilaštva služile za "podešavanje vatre", po njenom mišljenju, "nisu imale nikakve veze s ovim incidentom" i nisu eksplodirale istog dana kada i peta, koja je dovela do masakra. Osim toga po njoj je, "tehnički neobjašnjivo" prisustvo dva stabilizatora na licu mjesta, kao i razlika koju je uočila između stabilizatora sa fotografija snimljenih na licu mjesta i stabilizatora koji je predat Tribunalu.

Tužiteljica Katrina Gustafson je na početku unakrsnog ispitivanja konstatovala da gospođa Subotić nema titulu doktora nauka, kako je Karadžić oslovljavao tokom glavnog ispitivanja, kao i da nikada ranije nije radila analize kratera, osim možda na poligonima tokom školovanja. Tužioci će unakrsno ispitivanje eksperta odbrane nastaviti sutra.

Dijeljenje sadržaja