Suđenje Ratku Mladiću nastavljeno iskazom Grge Stojića, jedinog od šestorice bosanskih Hrvata koje su srpske snage strijeljale u selu Škrljevita kod Sanskog Mosta 2. novembra 1992. godine. Po odbrani, izvršioci zločina su pripadali "neregularnim snagama" a barem dvojica među njima bili su "maloljetni". Svjedok je odgovorio da su ta dvojica bili premladi za vojsku, "ali ne i za ubijanje". Mladić propustio prvu sjednicu jer je želio da "završi doručak"

Na suđenju Ratku Mladiću svjedočio je Grgo Stojić, jedini preživjeli od šestorice bosanskih Hrvata koje su srpske snage 2. novembra 1992. godine izvele na strijeljanje u selu Škrljevita kod Sanskog Mosta.Svjedok je kasnije saznao za još nekoliko ubistava u selu tog dana. Sanski Most je jedna od šest bosanskohercegovačkih opština u kojima su, prema optužnici protiv Mladića, zločini srpskih snaga nad hrvatskim i muslimanskim stanovništvom dosegli razmjere genocida.

Stojić je o progonu Hrvata ranije svjedočio na suđenjima Radoslavu Brđaninu i Radovanu Karadžiću. Prema sažetku njegovog iskaza koji je pročitao tužilac, Stojić i još petorica hrvatskih civila su uhapšeni, opljačkani i na koncu strijeljani u podnožju šume Glamočnica. Preživio je jedino svjedok koji je, ranjen u stomak, ruku i kuk prebačen najprije u Sanski Most a potom u bolnicu u Banjaluci, gdje je na urološkom odjeljenju zatvoren u prostoriju koju opisuje kao "ćeliju".

Ispred te "ćelije" danonoćno su dežurali vojnici koji su skinuli kvaku sa vrata i držali je kod sebe. Uz njihovu dozvolu u sobu su povremeno ulazili vojnici i civili koji su čizmama, kundacima i čime god su stigli tukli zarobljenike. Stojić je i sam bio pretučen u dva navrata, a iz bolnice je "otpušten" 11. decembra 1992. godine i otišao je u Hrvatsku, a odatle u Ameriku na operaciju ruke i liječenje.

Mladićev branilac Dragan Ivetić je u unakrsnom ispitivanju ukazivao da su srpske vlasti u Sanskom Mostu, čim su od svjedoka saznale za zločin u selu Škrljevita, provele istragu i utvrdile identitet četvorice izvršilaca. Branilac je, dalje, ukazao da su dvojica od njih- Todor Vokić i Goran Vukojević – bili maloljetnici i nisu mogli pripadati "regularnim" srpskim snagama, a da je drugoj dvojici - Danilušku Kajtezu i Milošu Maksimoviću - suđeno i da ih je Okružni sud u Banjaluci 2007. oslobodio optužbi, a Vrhovni sud RS 2008. godine potvrdio tu presudu.

Svjedok je rekao da su petnaestogodišnji Vokić i sedamnaestogodišnji Vukojević bili "premladi" za služenje vojnog roka u mirnodopskim uslovima, ali – kako je dodao -"ne i za ubijanje". Složio da se četvorica izvršilaca strijeljanja ne mogu smatrati "regularnom vojskom", opisujući ih kao "zločince koji su nosili oružje".

Pošto je Ivetić sugerisao da je Kajtez bio "obični kriminalac koji je radio određene stvari radi finansijske dobiti", tužilac je u dodatnom ispitivanju ukazao da raspolaže dokumentima vojnog suda iz Banjaluke u kojima se navodi da su Maksimović i Kajtez bili pripadnici Šeste krajiške brigade VRS.

Ratko Mladić je, inače, propustio prvi dio Stojićevog iskaza. On, naime, jutros nije stigao na početak suđenja pošto je, prema informaciji iz Pritvorske jedinice, prvo želio "završiti doručak" koji se očito odužio. Mladićevu želju da radije završi doručak nego da na vrijeme dođe u sudnicu sudije su protumačile kao njegovo odricanje od prava da prisustvuje suđenju pa je optuženom – koji je u Tribunal stigao petnaestak minuta nakon početka sjednice - dopušteno da uđe u sudnicu tek nakon prve pauze.

Dijeljenje sadržaja