Tužilaštvo dostavilo žalbeni podnesak na "međupresudu" kojom je Radovan Karadžić oslobođen optužbe za genocid u opštinama i traži od Žalbenog vijeća da preinači tu presudu i vrati tačku jedan u optužnicu protiv bivšeg predsjednika Republike Srpske

Tužilaštvo je uložilo žalbu na "međupresudu" od 28. juna ove godine kojom je bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić – po okončanom izvođenju dokaza tužilaštva - oslobođen optužbe za genocid u Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku. Pretresno vijeće je, navodi se u žalbenom podnesku, "krenulo krivim putem i stiglo na pogrešno mjesto" zaključivši da nema dokaza koji bi potkrijepili optužbe za genocid u opštinama. Od Žalbenog vijeća se, zato, traži da preinači tu "međupresudu" i vrati tačku jedan u optužnicu protiv Karadžića.

U žalbi se, između ostalog, navodi da je razumno pretresno vijeće na osnovu izvedenih dokaza moglo zaključiti da je genocid u opštinama zaista počinjen, da su Karadžići i drugi članovi udruženog zločinačkog poduhvata u njemu učestvovali, i da su imali specifičnu, genocidnu namjeru. Napominje se, također, da je presuda iznesena samo usmeno, u vidu serije zaključaka koji su mogu različito tumačiti, kao i da su sudije propustile da istu pismeno obrazlože.

Prvi od četiri žalbena osnova odnosi se na zaključak Pretresnog vijeća da genocida nije bilo, odnosno da – kako je to definisano u "međupresudi" - ubistva, nanošenja teških fizičkih i mentalnih povreda, prisilna premještanja stanovništva i nametanja životnih uslova koji mogu dovesti do uništenja grupe – što su sve "materijalni elementi" genocida - svojom "prirodom, razmjerama i kontekstom... nisu dosegli nivo" iz kojeg bi razumni presuditelj činjenica mogao "van razumne sumnje" zaključiti da su počinjeni sa namjerom da se bosanski Muslimani i/ili Hrvati u cjelosti ili dijelom unište kao etnička ili vjerska grupa.

Po tužilaštvu, pravilnom primjenom standarda iz tribunalovog Pravila 98 bis, razumno vijeće je moglo zaključiti da "počinjena djela predstavljaju genocid". Pretresno vijeće je, međutim, pogriješilo jer je nametnulo dodatne elemente za utvrđivanje genocida. Tužilaštvo, naime, smatra da za dokazivanje genocida nije neophodno utvrditi da su zločini "uticali na postojanje grupe", kao i da ne postoji "numerički prag žrtava" za utvrđivanje zločina genocida.

Drugi i treći žalbeni osnov se odnose na genocidnu namjeru optuženog. Po tužilaštvu brojni prezentovani dokazi pokazuju da je Karadžić mjesecima prije nego što je konflikt izbio prijetio "fizičkim uništenjem" govoreći da će bosanski Muslimani "nestati", da će "biti uništeni" i "zbrisani sa lica zemlje". Snage pod njegovom komandom su, navodi se u podnesku, te prijetnje provele u djelo brutalnim akcijama koje su za rezultat imale na hiljade mrtvih bez obzira na njihov status, spol ili starosnu dob, kao i hiljade zatočenih u nehumanim uslovima, prebijenih i silovanih, uključujući sistematsko uništavanje vjerskih i kulturnih objekata kako bi se izbrisao svaki trag njihovog postojanja.

Vijeće je, smatra tužilaštvo, propustilo da obrazloži zašto smatra da Karadžićeve prijeteće izjave ne odražavaju genocidnu namjeru, kao i da utvrdi da su optuženi i drugi članovi udruženog zločinačkog poduhvata imali genocidnu namjeru nezavisno od namjera direktnih izvršilaca. Osim toga, primjenom standarda iz pravila 98 bis razumno vijeće je, po tužilaštvu,moglo zaključiti da su djela koja čine elemente genocida počinjena sa namjerom da se "djelimično" uništi zaštićena grupa. Međutim, sudije su tražile da se uništenje "dijela grupe" definiše kao "značajan dio" ili kao "značajan broj pripadnika grupe" što je, po mišljenju tužioca, u kontekstu pravilne primjene pravila 98 preuranjeno. Osim toga vijeće je, i u ovom slučaju,propustilo da ponudi obrazloženje za svoje nalaze.

Na koncu, u četvrtom osnovu žalbe tužilaštvo tvrdi da je vijeće pogriješilo kada je propustilo da analizira da li je genocidna namjera uspostavljena u okviru drugih oblika odgovornosti za koje Karadžića tereti optužnica, kao što je planiranje, naređivanje, podsticanje, pomaganje i podržavanje ili propust da spriječi zločine i kazni njihove počinioce.

O tužiočevoj žalbi rješavače petočlano vijeće kojim predsjeda američki sudija Teodor/Theodor Merom, a u čijem su sastavu još i sudije Patrik/Patrick Robinson sa Jamajke, Liu Daćun/Daqun iz Kine, Kalida Rašid Kan/Khalida Rachid Khan iz Pakistana i Baktjar Tuzmukamedov/Bakhtiyar Tuzmukhamedov iz Rusije.

Dijeljenje sadržaja