Home
MLADIĆEVA ODBRANA – TRNOPOLJE JE BIO "HUMANITARNI CENTAR"
Odbrana je u unakrsnom ispitivanju Eda Vulijamija nastojala da dokaže da je logor u Trnopolju bio "humanitarni centar", kao i da je britanski novinar nepouzdan svjedok koji je kao "ekspert i insajder" davao savjete tužilaštvu o tome kako da goni optužene Srbe
Ed Vulliamy, svjedok na suđenju Ratku Mladiću Odbrana je u nastavku unakrsnog ispitivanja britanskog novinara Eda Vulijamija/Vulliamy nastojala da dokaže da je logor u Trnopolju bio "humanitarni centar" korišten za ljude u tranzitu koji su pobjegli iz ratne zone. Ta tvrdnja je ilustrovana snimcima srpske televizije sa Pala čija je ekipa pratila Vulijamija i druge britanske novinare tokom njihove posjete Omarskoj i Trnopolju 5. avgusta 1992. godine.
Na snimku Trnopolja koji je prikazala odbrana jedan čovjek, odgovarajući na pitanja novinara SRNE Dragana Božanića, kaže da se tu sklonio jer je njegovo selo granatirano, drugi objašnjava da je došao sa djecom ravno sa polja, da se mogu kretati i da ih tu niko ne maltretira... "Ovo je Trnopolje, tu ništa nije bilo ograđeno i ljudi su se mogli slobodno kretati", sugerisao je svjedoku branilac Dragan Ivetić.
Vulijami je odgovorio da je Trnopolje bilo "zbunjujuće mjesto", da je bilo različitih dijelova logora i da se na prikazanom snimku vidi samo dio gdje su se ljudi mogli slobodno kretati i čak izlaziti iz logora u potrazi za hranom. Odgovarajući na sudijska pitanja svjedok je rekao da je stekao dojam da oni nisu mogli otići kuda su htjeli jer bi se našli u "gadnoj nevolji".
Svjedok je, također, rekao da je vidio i drugi, ograđeni dio logora u kome su se nalazili zatvorenici koji su dovezeni iz Keraterma i Omarske. On su stajali ispred jednog zida koji je sa tri strane bio ograđen žicom. Dodao je da u avgustu 1992. godine nije obišao sve dijelove logora i da je toga postao svjestan tek kasnije kada je, u razgovoru sa zatočenicima, saznao da je bilo mjesta gdje su zatvorenici zlostavljani i prebijani, a žene i djevojke silovane.
U dodatnom ispitivanju Vulijami je rekao da je Trnopolje bilo ključno mjesto na kojem su srpske snage okupljale veliki broj ljudi koje su kasnije deportovali. Tek po dolasku u Travnik u konvoju izbjeglica je shvatio "razmjere i učestalost" deportacije muslimanskog i hrvatskog stanovništva sa područja pod kontrolom srpskih snaga.
Odbrana je, također, ukazivala da je Radovan Karadžić, kada ih je pozvao da posjete Omarsku i Trnopolje, Vulijamiju i njegovim kolegama dao spisak logora i zatvora u kojima su muslimanske i hrvatske snage držale zarobljene Srbe - u Dretelju, Tarčinu, Konjicu i još nekim mjestima. Svjedok je to potvrdio i rekao da je tragom tog spiska u drugoj polovini 1992. godine, a kasnije i 1993. godine, otišao u Dretelj, da se susreo sa Matom Bobanom u Grudama koje je opisao kao "zlokobno mjesto" u kojem su u izlozima bile okačene slike Ante Pavelića. Potvrdio je sugestiju branioca da je "povratak ustaša" bio jedan od srpskih strahova.
Odbrana je nastojala da Vulijamija predstavi kao nepouzdanog svjedoka ukazujući na njegove kontakte sa uredom tužilaštva. Branilac Ivetić je sugerisao da je Vulijami kao "ekspert i insajder" davao savjete tužiteljstvu o tome kako da krivično gone Srbe, odnosno kako da se utvrde veze između Radovana Karadžića, Nikole Koljevića, Momčila Krajišnika, Biljane Plavšić sa majorom Milutinovićem i pukovnikom Arsićem, vojnim snagama u Banjaluci i Prijedoru, i konačno sa Kriznim štabom i policijom u Prijedoru i logorima Omarska i Trnopolje.
Vulijami je potvrdio da ga je tužilaštvo u više navrata kontaktiralo radi svjedočenja u Tribunalu, ali da je jedino u predmetima Tadić i Blaškić bio pozvan da kao ekspert i govori o "sistematskom i rasprostranjenom karakteru" zločina čiji je očevidac bio. Svjedočio je još u predmetima Kovačević, Sikirica, Stakić, Prlić i Karadžić a sa slučajem Momčila Krajišnika i Biljane Plavišić, kako je rekao, nije imao nikakve veze.
Odbrana je pokušala da pobije dio Vulijamijevog iskaza o incidentu koji se dogodio kada je zapucano na konvoj u kojem je britanska novinarska ekipa 5. avgusta 1992. godine krenula iz Prijedora u Omarsku. Vulijami je naveo da je u jednom trenutku na zapucano, ali da je imao dojam da je incident namješten kako bi se novinari zaplašili i odustali od planirane posjete logoru. To je zaključio pošto je pucnjava cijelo vrijeme bila usmjerena iznad njihovih glava, a srpski vojnici iz pratnje su trčali naokolo ni ne pokušavajući da nađu zaklon.
U nastojanju da pokaže da se radilo o istinskom napadu, odbrana je emitovala insert iz filma "Presuda" na kojem se vidi kako je konvoj sa britanskim novinarima zaustavljen i kako srpski vojnici trče unaokolo, dok se u pozadini čuju rafali iz automatskog oružja i žestoke eksplozije. Tužilaštvo je, međutim, u dodatnom ispitivanju dokazalo da se radi o montaži: pustilo je naime originalni snimak istog incidenta na kojem nema nikakve pucnjave i eksplozija, već samo zvuk motora zaustavljenog vozila i glasovi ljudi. Tužiteljica je precizirala da je taj snimak dobijen od "srpske televizije Sarajevo" i da ga je snimila ekipa srpskih novinara koja je bila u pratnji britanskih kolega.
Dijeljenje sadržaja
Vezani izvještaji
- Predmet : Mladić
- 2012-09-19 "KARADŽIĆEVI GOSTI" U OMARSKOJ I TRNOPOLJU
- 2012-09-06 SVEDOKINJA OPTUŽUJE VOJSKU A BRANILAC PARAVOJSKU
- 2012-09-06 KRAMPOVI, LOPATE, KRV I SUZE
- 2012-09-21 POLICIJA UPRAVLJA LOGOROM, VOJSKA ODVODI NA PRINUDNI RAD
- 2012-09-24 ISKAZ "INSAJDERA" IZ MANJAČE
- 2012-09-25 UBISTVA PRED OČIMA UPRAVE LOGORA MANJAČA
TV Tribunal 556
ZVUČNA PODVALA: Slikom na sliku na suđenju Ratku Mladiću
RAZLOG NEPOZNAT: Zašto je Ibro Osmanović bio 16 mjeseci u zatočeništvu
INDIVIDUALNA ILI KOMANDNA: Koji oblik odgovornosti za Gotovinu i Markača