"Ne želim da budem neutralan između čuvara logora i zatočenika, između zatočene žene silovane sedam puta tokom noći i zvijeri koja ju je silovala", rekao je na suđenju Ratku Mladiću novinar londonskog Gardijana Ed Vulijami koji je u avgustu 1992. godine bio u prvoj grupi stranih reportera koji su, na poziv Radovana Karadžića, posjetili logore Omarska i Trnopolje

Na suđenju Ratku Mladiću svjedoči novinar londonskog dnevnika "Guardian" Ed Vulijami/Vulliamy, koji je početkom avgusta 1992. godine u grupi britanskih novinara obišao prijedorske logore Omarska i Trnopolje.

Nakon što su se u ljeto 1992. godine u svjetskim medijima pojavile prve informacije o logorima na teritoriji pod kontrolom bosanskih Srba, Radovan Karadžić je pozvao britanske novinare da dođu i uvjere se da nema nikakvih "koncentracionih logora", da u zatočeničkim objektima nema civila i da uslovi nisu tako loši kako je to predstavljeno. Vulijami i ekipa ITN televizije su prihvatili Karadžićev izazov, a njihovi televizijski i pisani izvještaji iz prijedorskih logora pokrenuli su lavinu međunarodnih reakcija koje su na koncu dovele do formiranja Tribunala u maju sljedeće godine.

Od sedam prethodnih Vulijamijevih svjedočenja pred Tribunalom, pet je bilo u predmetima koji su se u cjelosti, ili dijelom, odnosili na zločine u prijedorskim logorima, dok su se preostala dva ticala zločina HVO počinjenih tokom hrvatsko-muslimanskog sukoba. Danas je, na suđenju Ratku Mladiću, u dokaze uveden transkript Vulijamijevog iskaza iz 2002. godine u predmetu Milomira Stakića,predsjednika opštine i kriznog štaba Prijedora, pod čijom su upravom bilo logori Omarska, Keraterm i Trnopolje.

U kratkom glavnom ispitivanju tužiteljica Kamila Bajbls/Camille Bibles je ukazivala na ulogu vojske u organizovanju i realizaciji posjete "Karadžićevih gostiju". Britanski novinari su iz Beograda vojnim helikopterom prebačeni prvo na Pale, odatle su vojnim vozilima i u pratnji vojske odvezeni do Banjaluke, gdje ih je preuzeo major VRS Milutinović. U pratnji majora i u vojnom konvoju iz Banjaluke su produžili do Prijedora gdje ih je dočekao Krizni štab u punom sastavu, uključujući i pukovnika Arsića. Major Milutinović je zatim sa "Karadžićevim gostima" otišao do Omarske, da bi po okončanoj posjeti logoru – nakon što im šef prijedorske policije Simo Drljača nije dozvolio da obiđu hangar u kojem su smješteni zatočenici – poveo grupu ka Trnopolju.

Tužiteljica je, takođe, prikazala i nekoliko odlomaka iz poznatih TV snimaka iz Omarske i Trnopolja, koji su do sada bezbroj puta prikazivani na svim suđenjima za prijedorske logore kao i na suđenjima političkim i policijskim zvaničnicima bosanskih Srba optuženim za progone nesrpskog stanovništva iz velikih dijelova Bosne i Hercegovine.

Mladićev branilac Dragan Ivetić je na početku unakrsnog ispitivanja pokušao da ospori Vulijamijev kredibilitet sugerišući da je iznevjerio osnovni postulat novinarstva i da nije objektivno izvještavao iz Prijedora u avgustu 1992. godine. Odbacujući te sugestije britanski novinar je rekao da je on uvijek bio "objektivan" u prenošenju činjenica, ali da u svakoj prilici nije bio "neutralan". "Ne želim da budem neutralan između čuvara logora i zatočenika, između zatočene žene silovane sedam puta tokom noći i zvijeri koja ju je silovala", ponovio je Vulijami svoj stav o tom pitanju koje je, inače, detaljno objasnio i u svom prošlogodišnjem svjedočenju na suđenju Radovanu Karadžiću.

Ivetić je, dalje, ukazivao na Vulijamijeve bilješke sa sastanka sačlanovima križnog štaba Prijedora na kojem je Stakić, između ostalog, uvjeravao britanske novinare da na području njegove opštine ne postoje koncentracioni logori već samo "tranzitni centri" u koje su smještene izbjeglice radi njihove "zaštite". Vulijami je rekao da je Stakić govorio ono što je želio da strani novinari povjeruju. Međutim, rekao je, bilo je jasno da Omarska i Trnopolje nisu bili tranzitni centri.

Vulijami je objasnio da je u članku "Sramota logora Omarska" objavljenom u avgustu 1992. godine napisao da se "Trnopolje ne može nazvati koncentracionim logorom" jer je u tom trenutku htio biti "rigorozno fer" i napraviti distinkciju između logora bosanskih Srba i koncentracionih logora iz Drugog svjetskog rata. On je takav svoj stav promijenio nakon što je razgovarao sa ljudima iz Trnopolja i shvatio da su oni bili "koncentrisani" na jednom mjestu, da su bili ubijani i zlostavljani, silovani i prisilno deportovani.

Mladićev branilac će unakrsno ispitivanje Eda Vulijamija nastaviti sutra.

Dijeljenje sadržaja