Ratko Mladić zbog "neprimjerenog ponašanja" odstranjen iz sudnice pošto je tokom iskaza Adila Medića iz Sanskog Mosta u više navrata mahao papirima ispred sebe nastojeći tako da privuče pažnju svojih advokata, sudija, publike prisutne u galeriji ili kamera. Prema riječima sudije Orija radi se o privremenoj mjeri i očekuje se da će se Mladić u ponedjeljak ujutro vratiti u sudnicu kako bi prisustvovao nastavku suđenja

Odlukom sudija Ratko Mladić je tokom današnjeg zasijedanja zbog "neprimjerenog ponašanja" odstranjen iz sudnice nakon što je tokom iskaza Adila Medića iz Sanskog Mosta u više navrata mahao papirima na kojima je nešto bilo ispisano crvenim flomasterom. Prema riječima predsjedavajućeg sudije Orija/Orie radi se o privremenoj mjeri i očekuje se da će se Mladić u ponedjeljak ujutro vratiti u sudnicu kako bi prisustvovao nastavku suđenja.

Sudija Ori je naime, uoči druge pauze, primijetio kako je Mladić tokom iskaza svjedoka u više navrata mahao papirima ispred sebe nastojeći tako da privuče pažnju svojih advokata, sudija, publike prisutne u galeriji ili kamera. Sudije su upozorile tim odbrane da takvo ponašanje njihovog klijenta može imati "konsekvence", a po povratku u sudnicu su saopštile da su Mladićevo neprimjereno ponašanje uočili i čuvari kao i neki službenici suda, nakon čega je naređeno da Mladić bude odstranjen iz sudnice do okončanja iskaza svjedoka.

U prvom dijelu današnjeg zasijedanja koji je bio zatvoren za javnost završen je iskaz zaštićenog svjedoka RM-018. Nakon toga u sudnicu je uveden Adil Medić koji je radeći za humanitarnu organizaciju "Merhamet" 1992. godine oko 25 puta posjetio logor "Manjača" u kojoj su bili zatočeni muslimanski i hrvatski civili iz područja Prijedora, Sanskog Mosta, Ključa i okolnih mjesta. U martu 1993. godine je i sam bio uhapšen zajedno sa petoricom čelnih ljudi "Merhameta" i zatočen u vojni zatvor "Mali logor" u Banjaluci. Oslobođen je u decembru 1993. godine.

Prilikom prve posjete Manjači 18. juna 1992. godine Medić je uočio da su zatvorenici smješteni u užasnim uslovima, da nedostaje hrane i odjeće i da su bili izloženi svakodnevnom batinanju. Jedan od njih Omer Filipović mu je u prisustvu nekoliko srpskih oficira među kojima su bili pukovnici Tepšić i Dikić i upravnik logora Božidar Popović, detaljno opisao šta se događalo zarobljenim civilima od momenta njihovog hapšenja. Nedugo nakon tog razgovora Omer Filipović i Esad Bender su pretučeni na smrt.

Medić je tokom svjedočenja, između ostalog, naveo da mu je pukovnik Tepšić rekao da je "Manjača" pod kontrolom Prvog krajiškog korpusa VRS i da se radi o "logoru za ratne zarobljenike" iako je bilo očigledno da su zatočeni uglavnom civili. Svrha logora je, po svjedoku, bila etničko čišćenje nesrpskog stanovništva što je bilo u skladu sa tadašnjom politikom srpskog rukovodstva da u područjima pod srpskom kontrolom ne smije ostati više od pet posto Muslimana i Hrvata. Taj cilj je ostvarivan tako što su"jedni ubijani, drugi zatvarani u logore, a ostali protjerivani".

"Da bi se to što jednostavnije uradilo onda je trebalo obezglaviti taj narod. Kako bi ga se obezglavilo? Trebalo je zatvoriti Omera Filipovića i druge Omere intelektualce, ili zatvoriti ili ubiti ili protjerati. Trebalo je eliminisati ljude koji su od ugleda, u malim sredinama postoje ljudi od ugleda. Treće, postoje ljudi imućni koji su bili sigurnost tim ljudima u malim sredinama. Oni su bili prvi na udaru. Dakle, to su bile prve tri kategorije koje su eliminisane", rekao je Medić i dodao da je iz njegovog mjesta Sanica, svaki deseti nesrbin ubijen, svaki peti je bio u Manjači, dok su ostali protjerani.

Mladićev advokat Branko Lukić je u unakrsnom ispitivanju, između ostalog, nastojao dokazati da su uslovi u "Manjači" bili bolji nego što ih je svjedok opisao. Kada je sugerisao da su se od svjedokove prve posjete tom logoru u junu 1992. godine uslovi smještaja popravili, te da je tome doprinijela i pomoć koju je dostavljao "Merhamet", svjedok je rekao: "Kako da ne. To je kao kada nekome ko se nalazi u živom blatu pružite prut".

Dijeljenje sadržaja