Miomir Žužul, svjedok odbrane Jadranka Prlića, se u unakrsnom ispitivanju sa tužiocom složio jedino oko toga da je do kraja bio odan politici bivšeg predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana, ili kraće rečeno - “predsjednikov čovjek”



Nekadašnji ministar odbrane Hrvatske Miomir Žužul koji je u Hagu svjedočio u odbranu bivšeg premijera Herceg Bosne Jadranka Prlića, se u unakrsnom ispitivanju sa tužiocom složio jedino oko toga da je do kraja bio odan politici bivšeg predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana, ili kraće rečeno - “predsjednikov čovjek”. Posljednjeg dana svjedočenja svjedok je negirao sve navode o učešću Tuđmana i njegovih bliskih saradnika u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je, po optužnici, za cilj imao odvajanje dijela teritorije BiH s ciljem pripajanja susjednoj Hrvatskoj. “Nikad niko u Hrvatskoj nije ni razmišljao o toj opciji”, rekao je svjedok.

Tužilac je citirao odlomke iz knjige posljednjeg američkog ambasadora u bivšoj Jugoslaviji Vorena Cimermana/Warren Zimmerman u kojima je detaljno opisao Tuđmanov monolog o potrebi podjele BiH između Hrvata i Srba pošto su Muslimani od nje željeli napraviti “islamsku fundamentalističku državu”. Svjedok je odgovorio da su u pitanju “subjektivne impresije” američkog diplomate koji je svojom knjigom nastojao “opravdati svoje krive procjene na početku raspada Jugoslavije”.

Kada mu je tužilac citirao knjigu Mate Granića u kojoj je bivši ministar vanjskih polova Hrvatske i jedno vrijeme svjedokov neposredni pretpostavljeni napisao da je Tuđmanova “opsesija bila obnova Banovine Hrvatske iz 1939. godine” svjedok se začudio da mu “njegov prijatelj i bivši pretpostavljeni” nikada nije spomenuo tako nešto. Rekao je da bi Tuđman pristao na podjelu BiH u slučaju da je takav prijedlog ikada stigao od međunarodne zajednice, ali pošto to nije bio slučaj “poštovao je njenu suverenost”. Dodao je da on ipak svjedoči “pod zakletvom” a da je Granićeva knjiga napisana kao dio političke kampanje.

Svjedok je najžešće reagovao na citate iz knjige Ive Komšića , ratnog člana Predsjedništva BiH koji je Žužula opisao kao čovjeka sa kojim je bilo teško voditi bilo kakav dijalog. U knjizi se opisuje kako je Žužul, prilikom jednog susreta u februaru 1994. godine, izvrijeđao Komšića i zaprijetio mu da “drže pod kontrolom” njegovu porodicu u Sisku. Rekao mu je, između ostalog: “Oslobodili ste se Bobana, ali Tuđmana nećete nikad”. Svjedok je Komšića nazvao lažljivcem tvrdeći da on nikada nikome nije prijetio.

Tokom unakrsnog ispitivanja tužilac je, između ostalog, ukazivao na prisustvo Hrvatske Vojske na teritoriji BiH tokom hrvatsko-muslimanskog sukoba 1993. godine, kao i dokumente po kojima je Hrvatska u drugoj polovini 1993. godine i početkom 1994. godine regrutovala mladiće i mimo njihove volje ih slala da se bore na strani HVO u Hercegovini. Svjedoku je predočen i set novinskih članaka i dokumenata prema kojima je Hrvatska javno poricala da zna gdje se krije tadašnji optuženik a sada osuđenik Ivica Rajić dok je on istovremeno bio na platnoj listi hrvatskog Ministarstva odbrane. Žužul je sve poricao tvrdeći da on o svemu tome “nije ništa znao” ili da je samo “slijedio” tadašnju politiku svoje vlade što je on shvatao kao svoju dužnost.

Dijeljenje sadržaja