Home



UNIŠTAVANJE KULTURNOG NASLJEĐA




Američki ekspert za otomansko kulturno nasljeđe Andras Ridlmajer na suđenju Radovanu Karadžiću svjedočio o razaranju muslimanskih i katoličkih kulturno-vjerskih objekata tokom rata u BiH. Mjesta gdje su se nalazile džamije i crkve pretvorena su u parkirališta, buvlje pijace, odlagališta smeća ili starih automobila. Po Karadžiću, za razaranja nisu krive vlasti bosanskih Srba već "haos građanskog rata koji se sam oplođava"

Andras Riedlmayer, svjedok na suđenju Radovanu Karadžiću Andras Riedlmayer, svjedok na suđenju Radovanu Karadžiću

Američki ekspert za otomansko kulturno nasljeđe Andras Ridlmajer/Riedlmayer je na suđenju Radovanu Karadžiću uz pomoć fotografija prikazao stepen razaranja muslimanskih i katoličkih vjerskih objekata u opštinama pod kontrolom Vojske Republike Srpske (VRS). Neki od tih objekata su pretrpili manja ili veća oštećenja, dok su drugi gotovo ili potpuno razoreni. U mnogim slučajevima uklonjeni su svi tragovi postojanja tih objekata, a mjesta na kojima su se nalazili su pretvorena u parkirališta, buvlje pijace, odlagališta smeća ili starih automobila.

Među kulturno-vjerskim objektima koji su potpuno uništeni navedeni su Župna crkva u Ključu, čaršijska džamija u Rogatici, džamija Kozaruša u Prijedoru, Aladža džamija u Foči i brojne druge, uključujući i džamiju Sultana Mehmeda Osvajača u Zvorniku. Ta džamija se nalazila na jednom vrlo strmom grebenu i da bi joj se prišlo, kaže svjedok, bilo je potrebno oko dva sata hoda po vrlo strmom terenu što zapravo pokazuje koliki je trud bio uložen u destrukciju tog objekta.

Ridlmajer je obišao 281 lokaciju u BiH na kojima su se do rata nalazile džamije i drugi muslimanskih vjerski objekti. Od toga, u 266 slučajeva ustanovio je da su objekti pretrpili veća oštećenja ili su bili gotovo ili potpuno razoreni. Isti stepen oštećenja pretrpila su 32 od 42 rimo-katolička objekta koje je američki ekspert obišao. On je primijetio da bi karta nacrtana prema lokacijama gdje su se nalazili oštećeni ili uništeni objekti vjerno prikazala teritoriju koja se nalazila pod kontrolom snaga bosanskih Srba.

Karadžić je u unakrsnom ispitivanju napadao Ridlmajerovu stručnost i objektivnost, sugerišući da je američki ekspert u cjelini bio zaitneresovan samo za procese protiv Srba i Srbije. Karadžić je sugerisao svjedoku da je u više navrata "izrazio žaljenje što Srbija nije osuđena za genocid u Bosni". Ridlmajer je ukazao da je on bio svjedok BiH u procesu protiv Srbije i Crne Gore pred Međunarodnim sudom pravde i naglasio: "Koliko se sjećam taj je sud presudio da je Srbija prekršila Konvenciju o genocidu time što nije spriječila niti kaznila genocid u Bosni". Dodao je da se ne sjeća da li je ranije izražavao žaljenje što ta presuda "nije išla dalje od toga", ali je naglasio da svakako smatra da bi "bilo dobro" da se to dogodilo.

Osporavajući svjedokovu objektivnost Karadžić je ukazao i na peticiju za njegovo i Mladićevo hapšenje koju je Ridlmajer potpisao zajedno sa hiljadama drugih ljudi, kao i njegov tekst "Kratka istorija BiH" iz 1993. godine, napisan "s ciljem podsticanja da se ukine embargo na izvoz oružja Muslimanima", što Ridlmajer nije ni osporavao ukazujući na pravo BiH kao članice UN na samoodbranu.

Karadžić je sugerisao da Ridlmajer prilikom izrade ekspertskog izvještaja nije uzeo u obzir "haos građanskog rata koji se sam oplođava", kao i činjenicu da su u blizini oštećenih objekata vođene borbe. On je s jedne strane tvrdio da su Muslimanima džamije služile kao regrutni centri i mjesta za distribuciju oružja, a minareti kao snajperska i mitraljeska gnijezda, dok je druge strane nastojao dokazati da civilne i vojne vlasti RS nisu imale ništa s njihovim rušenjem i da su se, naprotiv, zalagale za njihovu zaštitu i procesuiranje počinilaca. Karadžić uništavanje vjerskih objekata, naime, pripisuje paravojskama i srpskim izbjeglicama iz onih mjesta u kojima su Muslimani i Hrvati uništavali srpske vjerske objekte.

Na osnovu tragova na ostacima oštećenih ili uništenih kulturnih i vjerskih objekata, rekao je vještak optužbe, moglo se zaključiti da razaranja nisu posljedica ratnih dejstava. Naprotiv, bilo je vidljivo da su pojedini objekti oštećeni eksplozivom ili zapaljeni, a potom razoreni buldožerima. Svjedok je naveo da su mnogi objekti uništeni tek nakon preuzimanja vlasti od strane Srba, a kao primjer je naveo džamiju u Bijeljini koja je uništena u proljeće 1993. godine, u vrijeme kada je grad bio skoro godinu dana pod kontrolom VRS.

Ridlmajer je napomenuo da je njegov posao bio da utvrdi činjenice o stepenu uništenja muslimanskih i katoličkih kulturno-vjerskih objekata, a da posao oko utvrđivanja odgovornosti za ta razaranja prepušta Pretresnom vijeću.

Suđenje Radovanu Karadžiću nastavlja se nakon zimske sudske pauze, 10. januara 2012. godine.


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 525

OBRAZAC RAZARANJA: Zvonici i minareti na meti
STANIŠIĆ I / ILI KARADŽIĆ: Da li je Arkan pozvan ili poslat u Bosnu
NEVOLJNI SVJEDOK: Prvo pojavljivanje Milana Tupajića
RETROSPEKTIVA 2011: Događaji godine u Haškom tribunalu