Pred Misijom francuskog parlamenta o Srebrenici govorili holandski general Ces Nikolaj, operativni komandant UNPROFOR u BiH i pukovnik Tom Karemans, komandant holandskog bataljona u Srebrenici

"I moj bataljon i ja lično bilo smo zarobljenici i taoci Srebrenice. Nisam mogao spriječiti tragediju. Nisam imao ni dovoljno ljudi ni odgovarajućeg naoružanja. Avioni NATO su nadlijetali, ali su zračni udari, koje sam uporno zahtijevao, izostali".

To je rekao pukovnik Tom Karemans (Thom Karremans) koji je bio komandant holandskog bataljona, stacioniranog u Srebrenici u vrijeme pada enklave pod zaštitom Ujedinjenih nacija u ruke snaga Ratka Mladića. Dodao je da je u bataljonu u tom trenutku bilo 450 umjesto 600 vojnika, da je samo 200 bilo u stanju borbene gotovosti, dok su ostali faktički bili logističari.

Prema njegovom iskazu, koji je u svakom detalju potvrdio, a ponegdje i dopunio njegov tadašnji pretpostavljeni, general Ces Nikolaj (Cees Nicolai), operativni komandant štaba UNPROFOR za Bosnu i Hercegovinu, on je, predviđajući mogućni napad na Srebrenicu, tražio zračne udare NATO aviona po artiljerijskim položajima Mladićevih snaga. Prvi zahtjev je u propisanoj pismenoj formi uputio već 6. jula komandi u Sarajevu. Komandant međunarodnih snaga za Bosnu i Hercegovinu, francuski general Gobijar (Gobillard) nije ni proslijedio taj zahtjev najvišoj komandi UNPROFOR u Zagrebu.

General Nikolaj je tada prenio pukovniku Karemansu poruku generala Gobijara da nisu zadovoljeni kriterijumi po kojima se donose odluke o zračnim udarima. To obrazloženje nije zadovoljilo pukovnika, pa je već 8. jula ponovio zahtjev za zračnim udarima, koji je Gobijar takođe odbio. Treći Karemansov zahtjev, upućen 10. jula ujutro, proslijeđen je Glavnoj komandi u Zagrebu. Prema rekonstruisanoj hronici neizvršenih zračnih udara, odlučivanje u štabu UNPROFORA potrajalo je suviše dugo. Uveče, oko 20:30 komandant, francuski general Bernar Žanvije (Bernard Janvier) donio je odluku da se zračni udari odlože iz razloga preciznosti za sutradan, 11. jula u prvim jutarnjim časovima.

"Javljeno mi je za takvu odluku. Očekivali smo udare od same zore. Bilo je vedro, nebo čisto i plavo. Udare su kao spas očekivali i stanovnici Srebrenice, jer sam o tome obavijestio njihove predstavnike. Oko 7 časova veliki broj aviona bio je iznad Tuzle, na sedam minuta leta do Srebrenice, dugo su kružili, ali nisu dobili naređenje za napad pa su se, potrošivši gorivo, vratili u svoje baze i na nosače aviona u Jadranskom moru. Jutro je odmicalo, ali do udara nije došlo. U gradu je nastala panika. U samoj našoj bazi i oko nje barem 25.000 ljudi očekivalo je zaštitu koju im nismo mogli pružiti. Kad su oko 14 časova konačno ispaljeni prvi projektili, Mladić je zaprijetio da će istog trenutka žestoko osuti artiljerijom po samoj toj masi, u kojoj su većinom bili žene i djeca. Tad sam zatražio obustavu bombardovanja. Da se udovoljilo mom prvom zahtjevu, Srebrenica bi vjerovatno bila sačuvana", rekao je pukovnik Tom Karemans.

Holandski general i pukovnik iznijeli su u svom troipočasovnom svjedočenju niz detalja o birokratskoj i sporoj proceduri komandovanja između štabova u Tuzli, Sarajevu i Zagrebu, nerazumijevanju situacije na terenu i podcjenjivanju opasnosti od Mladićevih snaga. Suviše se oklijevalo za svaki radikalniji potez, koji bi potom bio blokiran i birokratskom procedurom, rekao je general Nikolaj. Izostajanje masovnih zračnih udara 11. jula obrazlagano je time što ja svoj zahtjev od 10. jula, nisam ponovio u zoru slijedećeg dana. To je birokratsko zamagljivanje stvari, rekao je pukovnik Karemans.

Na pitanje da li su poznavali pukovnika Dragana Obrenovića, koji je ovih dana uhapšen pod optužnicom da je bio jedan od glavnih aktera srebreničke tragedije, oba holandska visoka oficira su odgovorila negativno.

Dževad Sabljaković

Dijeljenje sadržaja