Na suđenju generalu Tolimiru, optuženom za zločine u Srebrenici i Žepi, svedočio holandski oficir koji je u julu 1995. godine u Potočarima snimio zatočene muškarce u takozvanoj Beloj kući i leševe devetorice ubijenih kraj obližnjeg potoka, ali ti snimci nisu nikada viđeni jer su, navodno, filmovi uništeni pri razvijanju

Holandski pukovnik Ron Ruten/Rutten je na suđenju Zdravku Tolimiru po treći put svedočio o događajima koji su sledili nakon ulaska Mladićevih snaga u Srebrenicu u julu 1995. godine.

Tužilac je na početku pročitao sažetak njegovog iskaza iz novembra 2006. godine, sa suđenja sedmorici oficira vojske i policije bosanskih Srba koji su u prvom stepenu osuđeni za iste zločine za koje se tereti i optuženi general. Ruten je u julu 1995. godine bio obaveštajni oficir sa činom poručnika i koordinirao je patrole Holandskog bataljona koje su obilazile bazu UN u Potočarima, gde je potražilo utočište na hiljade izbeglica iz Srebrenice.

Pred "belom kućom" u Potočarima, u kojoj bili su zatočeni muslimanski muškarci koje su srpske snage odvajale od njihovih porodica, Ruten je video gomilu torbi, ličnih stvari idokumenata oduzetih zatočenicima. Srpski vojnici su mu rekli da su muškarci odvojeni radi rutinske kontrole i identifikacije, ali im Holanđanin nije poverovao, posebno zbog oduzimanja, bacanja i spaljivanja ličnih dokumenata na osnovu kojeg bi mogli da identifikuju te muškarce.

Uspeo je nekako da uđe u tu kuću i fotografiše "pedesetak zarobljenika" koje je zatekao u jednoj od prostorija na spratu. Nakon toga je, kraj obližnjeg potoka, snimio tela devet ubijenih muškaraca. Te fotografije, međutim, nikada nisu ugledale svetlost dana. Po povratku u Holandiju Ruten je, naime, film predao vojnim vlastima, da bi kasnije bio obavešten da se s njim "nešto dogodilo" u procesu razvijanja.

Ruten je potvrdio da je došao u sukob sa poručnikom Van Dajnom/Van Duijn jer se protivio učešću holandskih vojnika u onome što su srpske oficiri nazivali evakuacijom izbeglica iz Potočara. Pomoć u ukrcavanju izbeglica u autobuse za Kladanj, koju su pružali holandski vojnici, prema Rutenu se mogla shvatiti kao pomoć u "etničkom čišćenju" i zato se tome suprotstavio.

General Tolimir je u unakrsnom ispitivanju sugerisao da su se Bošnjaci u Potočarima međusobno ubijali na očigled plavih šlemova, te da su Rutenove fotografije devet ubijenih muškaraca namerno uništene kako bi za njihovu smrt mogli da se optuže Srbi. Holandski oficir je odbacio te sugestije, tvrdeći da su muškarci koje je video i fotografisao kraj baze "ubijeni iz blizine, oružjem malog kalibra", te da je na osnovu toga i njihovog položaja – bili su licem okrenuti prema rubu potoka – "svakome bilo jasno da su pogubljeni". Na Tolimirovo pitanje na osnovu kojih dokaza zaključuje da su ih "ubili Srbi", Ruten je odgovorio da za to nema dokaze ali da je u blizini video srpske vojnike kako trče, da su tela koja je pronašao sa svojom patrolom još bila topla, te da su vojnici bosanskih Srba u to vreme već imali kontrolu nad tim područjem.

Dijeljenje sadržaja