Bivši pripadnik policijskih snaga bosanskih Srba u Sarajevu na suđenju Radovanu Karadžiću pod zaštitnim mjerama svjedoči o zatočeničkim objektima u Lukavici i na Palama, te o učešću pripadnika grupe Branislava Gavrilovića "Brneta", "Oljačinih četnika" i drugih paravojnih formacija u operacijama bosanskih Srba na sarajevskom ratištu

Suđenje Radovanu Karadžiću nastavljeno je iskazom bivšeg pripadnika policijskih snaga bosanskih snaga u Sarajevu koji svjedoči pod pseudonimom KDZ-601 i mjerama zaštite lika i glasa. Zaštitne mjere su mu odobrene zbog prijetnji koje su članovima njegove porodice upućene nakon što je počeo da sarađuje sa tužilaštvom Tribunala. U dokaze je uveden transkript njegovog razgovora sa istražiteljima iz 2005. godine.

Prema sažetku koji je tužiteljica Kerolin Edžerton/Carolyn Edgerton pročitala u sudnici svjedokov iskaz se uglavnom odnosi na zatočeničke objekte "Kula" u Lukavici i Gimnazija na Palama, kao i prisustvo paravojnih grupa na sarajevskom ratištu – pripadnika grupe Branislava Gavrilovića "Brneta", "Belih orlova", "arkanovaca" i "Oljačinih četnika".

Svjedok je u tom razgovoru istražiteljima Tužilaštva naveo da je zatvor "Kula" bio pod nadzorom policije, a da su zatvorenici u njega dovođeni od strane vojske, policije i paravojnih grupa. Svjedok je, također, bio u obilasku lica mjesta masakra nad punim autobusom muslimanskih zatočenika kod Ahatovića.

Svjedok kaže da je od kolege na sastanku u policijskoj stanici u Vogošći "čuo" da su na autobus pucali pripadnici grupe Branislava Gavrilovića Brneta. Prema iskazu jednog od preživjelih koji je na suđenju Radovanu Karadžiću svjedočio u februaru ove godine, vatrom iz raketnih bacača, pješadijskog oružja i ručnim bombama 14. juna 1992. ubijeno je oko 50 Bošnjaka zatvorenih u tom autobusu. Karadžić je tom prilikom tvrdio da su za taj napad odgovorne muslimanske snage jer, kako je rekao, "Srbi ne bi uništavali svoj autobus".

U napadu na naselje Ahatovići do kojeg je došlo krajem maja i u prvim danima juna 1992. godine, kaže svjedok, učestvovali su "Oljačini četnici" i pripadnici policijskih snaga sa područja Ilidže. Oljača je, koliko je svjedoku poznato, došao iz Valjeva i pripadao je četničkom pokretu. Njegova grupa je izvodila operacije na području Kotorca i Ilidže, kao i u dijelovima teritorije pod srpskom kontrolom prema Ahatovićima i Hadžićima, a bili su smješteni u muslimanskim kućama na području između Kotorca i Vojkovića.

Na početku unakrsnog ispitivanja Karadžić je ukazivao da SDA BiH nije poštovala dogovor koalicionih partnera o raspodjeli mjesta u policiji i drugim državnim organima BiH. Za razliku od Srpske demokratske stranke koja je na mjesta koja su pripadala Srbima postavljala ljude odgovarajuće stručne spreme, Stranka demokratske akcije je, prema Karadžić, na položaje u policiji postavljala i "sveštenike".

Karadžić, dalje, kaže da je SDA prisvojila tehniku za prisluškivanje i prisluškivala srpske funkcionere. Istovremeno su, kako je rekao, prema "Srbima koje nisu voleli" preduzete odgovarajuće mjere kao što je bilo urezivanje oznaka na vratima njihovih stanova kao signal kriminalcima u koje stanove mogu provaliti. Takve pojave su, kako je rekao, unosile strah među srpsko stanovništvo Sarajeva, s čime se svjedok složio rekavši da je znak u obliku slova "V" bio urezan i na njegova vrata.

Iskaz zaštićenog svjedokaKDZ-601 se nastavlja u utorak, 13. septembra.

Dijeljenje sadržaja