Home



SAMOVOLJA VOGOŠĆANSKE POLICIJE




Uprkos nastojanjima Centra službi bezbednosti u srpskom delu Sarajeva da 1992. godine da smeni čelnike policije u Vogošći, zbog "haotičnog stanja" u tom mestu, iz Vogošće je poručeno da je načelnika "imenovala lokalna skupština i samo ona može da ga smeni", kaže bivši policajac MUP Republike Srpske

Simo Tuševljak, svjedok odbrane Miće Stanišića Simo Tuševljak, svjedok odbrane Miće Stanišića

Simo Tuševljak, bivši načelnik kriminalističke službe Centra službi bezbednosti (CSB) Sarajevo Birač, nastavio je iskaz na suđenju policijskim zvaničnicima bosanskih Srba Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu. Oni se terete za zločine nad nesrbima počinjene u 20 bosansko-hercegovačkih opština 1992. godine.

Prilikom obilaska stanice javne bezbednosti u Vogošći, sredinom juna 1992. godine, svedok je zatekao "haotično stanje" pošto nije funkcionisala služba kriminalističke policije. Zaposleni u ovoj stanici "nisu mogli da uspostave javni red i mir niti da spreče vršenje krivičnih dela". Zbog takve situacije je iz CSB Sarajevo upućeno 30 policajaca koji su proveli mesec dana u Vogošći kako bi pomogli da se uspostavi regularan rad policijske stanice, kaže svedok. Pored toga, načelnik CSB Sarajevo Zoran Cvijetić, pod čijom je nadležnošću bila stanica policije u Vogošći, doneo je naredbu o pokretanju krivičnog postupka protiv načelnika vogošćanske policije Borislava Maksimovića i komandira stanice Kelović Vlade zbog zloupotrebe službenog položaja. Branilac je svedoku pokazao i rešenje o privremenom udaljavanju sa posla načelnika Maksimovića.

Uprkos tim rešenjima, u Vogošći je "bilo opiranja" i policija je odbijala da prihvati nadležnost CSB Sarajevo. Krajem oktobra uputili su dopis CSB u kojem se navodi da je ''odlučeno da se ne prihvati smena načelnika, pošto ga je imenovala lokalna skupština i samo ona može da ga smeni". Istovremeno u dopisu je navedeno i da će svi policajci napustiti posao ukoliko CSB smeni Maksimovića.

Ovim primerima odbrana nastoji da potkrepi svoje tvrdnje da su opštinske vlasti imale veći uticaj i kontrolu nad lokalnom policijom, nego zvanični organi MUP. Pored toga branilac je ukazivao i na nemogućnost fizičke komunikacije sa stanicama na terenu, što je svedok potvrdio. Tuševljak je naveo da su u prekidu bile komunikacije sa stanicama u Skelanima, Bratuncu, Zvorniku, Milićima i Šekovićima koje su takođe bile pod kontrolom CSB Sarajevo, te da je jedini način da se do njih stigne bio preko šumskih puteva ili preko Srbije. Iako je pri CSB postojao centar veze, depešni saobraćaj je često bio u prekidu, što je, kaže svedok, uzrokovalo kašnjenje u slanju informacija i izvršavanju zadataka.

Svedok je bio i jedan od učesnika prvog kolegijuma rukovodnih radnika MUP Republike Srpske koji je održan 11. jula 1992. godine u Beogradu. Sastankom je predsedavao Mićo Stanišić, tadašnji ministar policije, a Tuševljak je govorio o nedostatku kadrova u kriminalističkim službama. Uprkos manjku kadrova, svedok tvrdi da je policija istraživala krivična dela bez obzira na nacionalnost žrtava ili počinilaca, ali je "jedan od najvećih problema" bilo to što sudovi i tužilaštva nisu radili u "80 odsto mesta", te policija nije imala kome da podnese krivične prijave ili preda izvršioce krivičnih dela.


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 502

MIT ILI STVARNOST: Kakva je bila stvarna moć šefa srpske tajne policije
NEGIRANJE PROGONA: Nesrbi nisu iseljavani već evakuisani za njihovo dobro
TOLIMIROVE PREPORUKE: Zarobljenike zaštititi od snimanja sa zemlje i iz vazduha
JUBILEJ: Proslava 500. emisije TV Tribunala