Po ocjeni političkog eksperta tužilaštva Patrika Trejnora, Radovan Karadžić se kao glavnokomandujući VRS "veoma aktivno koristio svojim ovlašćenjima". Karadžić je, također, "vrlo aktivno pratio" provedbu upustva poznatog kao "Varijanta A i B" na što ukazuju i presretnuti razgovori kojima raspolaže tužilaštvo

Politički ekspert tužilaštva Patrik Trejnor/Patrick Treanor je za potrebe suđenja bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću sačinio tri izvještaja o bosanskom srpskim rukovodstvu u periodu od zakazivanja prvih višestranačkih izbora 1990. do završetka rata u BiH krajem 1995. godine. Jedan od tih izvještaja se posebno bavi Karadžićevom ulogom, najprije kao lidera Srpske demokratske stranke, a zatim i kao predsjednika RS i vrhovnog zapovjednika VRS.

Kao predsjednik RS Karadžić je bio glavnokomandujući VRS i u tom svojstvu se, po ocjeni eksperta tužilaštva, "veoma aktivno koristio svojim ovlašćenjima". Zapovjednik Glavnog štaba VRS Ratko Mladić je, kaže Trejnor, imao ovlasti koje mu je Karadžić dao. Karadžićev pokušaj da ga smijeni u avgustu 1995. godine je bio odraz poraza srpske vojske u ljeto 1995. godine. Mladićevo odbijanje da na 42. sjednici Vrhovnog savjeta odbrane SRJ, na nagovor Slobodana Miloševića, potpiše tadašnji mirovni plan Kontakt grupe za BiH, po Trejnoru ukazuje na njegovu odanost političkom rukovodstvu RS i njegovim strateškim ciljevimaujedinjenja svih Srba.

Tužilac Alan Tiger/Tieger je u glavnom ispitivanju citirao više Karadžićevih intervjua i presretnutih razgovora ukazujući u prvom redu na buđenje političkog života među bosanskim Srbima od 1990. godine i njihovo opredjeljenje da svi Srbi žive u jednoj državi, a zatim i na aktivnosti koje su poduzimane kako bi se osiguralo da BiH ostane u sastavu Jugoslavije ili da se BiH u cjelosti ili većim dijelom pripoji Velikoj Srbiji. Stranka na čijem se čelu nalazio Karadžić odigrala je ključnu ulogu u definisanju srpskih ciljeva i srpskih granica unutar BiH, rekao je Trejnor.

Glavni odbor SDS je 19. decembra 1991. godine izdao uputstvo, poznato kao "Varijanta A i B", o preuzimanju vlasti u bosanskohercegovačkim opštinama u dvije faze. Varijanta A je podrazumijevala totalno preuzimanje vlasti u opštinama u kojima su Srbi bili većina i njena realizacija je počela neposredno nakon izdavanja upustva. Karadžić je, kaže svjedok, u to vrijeme "vrlo aktivno pratio da li se njegove instrukcije sprovode" što se može zaključiti i iz presretnutih razgovora sa izvjesnim Čizmovićem koji je bio zadužen za provedbu upustva.

Trejnor kaže da je sljedeća faza upustva, odnosno "Varijanta B", aktivirana 14. februara 1992. godine na proširenom sastanku SDS, neposredno nakon donošenja odluke bosanskih vlasti o održavanju referenduma o nezavisnosti BiH. Karadžić je tada, po riječima eksperta tužilaštva, eksplicitno rekao da je sastanak sazvan radi realizacije druge faze uputstva. Cijeli slijed koraka koje su bosanski Srbi poduzeli, kaže Trejnor, ukazuje da su aktivnosti preuzimanja vlasti bile "unaprijed planirane".

Na početku unakrsnog ispitivanja Karadžić se uglavnom bavio "prirodom i porijeklom angažmana" političkog eksperta tužilaštva. Za unakrsnog ispitivanje Patrika Trejnora Karadžić je tražio 40, a odobreno mu je 9 sati. Suđenje se nastavlja sutra.

Dijeljenje sadržaja