Prvi predsjednik srpske opštine Ilidža Radomir Kezunović je svjedočeći na suđenju Radovanu Karadžiću potvrdio da su u prvim mjesecima rata na Ilidžu dolazili pripadnici paravojnih formacija, među kojima "Šešeljevci" Brneta Gavrilovića, Arkanovi "Tigrovi" predvođeni Miloradom Lukovićem Legijom kao i Bokanove grupe. Bilo je to, kaže svjedok, "vrijeme apsolutnog nereda i haosa na Ilidži"

Nakon dvoipomjesečne pauze suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću nastavljeno je iskazom Radomira Kezunovića koji je poslije višestranačkih izbora u BiH 1990. godine bio predsjednik Izvršnog odbora Skupštine opštine Ilidža. U dokaze je usvojena svjedokova pisana izjava zasnovana na njegovim prethodnim iskazima istražiteljima tužilaštva i na suđenju Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu u julu prošle godine.

Uoči rata Kezunović je bio predsjednik srpske opštine Ilidža, proglašene u januaru 1992. godine i predsjednik Kriznog štaba do kraja aprila iste godine kada je sve dužnosti predao Neđeljku Prstojeviću. Svjedok je u izjavi opisao strukturu i način komuniciranja unutar SDS navodeći, između ostalog, da su Karadžić i Krajišnik bili "prvaci" te stranke, te da je Ilidža bila posljednja opština u kojoj su izbila neprijateljstva i to tek nakon što su propali svi napori za mirno teritorijalno razgraničenje.

Optužba je u glavnom ispitivanju prikazala video-snimak skupa održanog kod Novakove pećine na Romaniji 6. maja 1991. godine na kojem je Vojislav Šešelj govoreći o novostečenoj "srpskoj slozi i jedinstvu" poručio "da će srpski četnički odredi djelovati" u svim dijelovima "zapadne Srbije – u srpskoj Krajini, srpskoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Sremu", te da ni pedalj srpske zemlje neće dati istočno od linije Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica. O opasnostima koje vrebaju iz "militarizovane Hrvatske" na tom skupu je govorio i Karadžić. Svjedok je rekao da je to bila "udarna vijest dana" u sarajevskim medijima.

Odgovarajući na pitanja tužiteljice Kerolin Edžerton/Kerolyn Edgerton svjedok je potvrdio da su u prvim mjesecima rata na Ilidžu dolazili ljudi sa strane, u različitim uniformama, među kojima su bili "Šešeljevci", pripadnici grupa Brneta Gavrilovića i Milorada Lukovića Legije,kao i Bokanove grupe. Oni su, kaže, dolazili na "vikend-ratovanje" i ostajali su najduže desetak dana nakon čega bi odlazili sa opljačkanim stvarima. Bilo je to, rekao je svjedok, "vrijeme apsolutnog nereda i haosa".

Karadžić je u unakrsnom ispitivanju uz pomoć presretnutih razgovora nastojao da pokaže da su on i SDS "uvijek i kategorički bili protiv bilo kakvih formacija", osim vojske. Iako nije želio da komentariše presretnute razgovore, svjedok je rekao da je bio u prilici da čuje takve Karadžićeve stavove. On se složio sa Karadžićevom tvrdnjom da je naselje Sokolović kolonija izgrađeno na "srpskoj zemlji", ali je dodao da je "istina i to da nije bilo nikakvog nasilnog preuzimanja zemljišta", te da su Muslimani iz Sandžaka zemlju kupovali od lokalnih Srba.

Karadžić je od svjedoka tražio potvrdu za svoju tezu da su dokument "Varijanta A i B" o preuzimanju opština od strane srpskih snaga zapravo sačinili penzioneri JNA kao "preventivu nacionalnog pokolja". Na pitanje da li u tom dokumentu "vidi stari komunistički mentalitet" svjedok je odgovorio potvrdno i naglasio da svaki njegov komentar o tom "papiru" predstavlja "naknadnu pamet" pošto ga tokom rata nikada nije vidio, iako je čuo da postoji.

Karadžić je, također, nastojao da dokaže da Krizni štab na Ilidži nije bio nikakav "motor za etičko čišćenje" niti dio nekog udruženog zločinačkog poduhvata, jer su se krizni štabovi redovno stvarali nakon elementarnih nepogoda kao što su, na primjer, poplave. Kezunović se složio s tim tvrdnjamarekavšida, koliko je njemu poznato, u Kriznom štabu nisu donošene nikakve nezakonite odluke. Svjedok se složio i sa Karadžićevom tvrdnjom da je Ilidža bila u okruženju "muslimanskih snaga" i zaključio da je ta opština bila "pod opsadom isto kao i federalno Sarajevo".

Dijeljenje sadržaja