Svjedok odbrane Jadranka Prlića Zoran Buntić kaže da su za loše uslove smještaja ratnih zarobljenika u logorima Dretelj i Gabela odgovorni ratni načelnici općina Široki, Posušje, Grude, Čitluk i Ljubuški, jer se nisu odazvali molbama herceg-bosanske vlade da prihvate određeni broj zatočenika


Za loše uslove u logorima Dretelj i Gabela odgovorne su općinske a ne vlasti Herceg Bosne, smatra bivši predstojnik Odjela pravosuđa i opće samouprave Zoran Buntić, svjedok odbrane Jadranka Prlića. Odgovarajući na pitanja odbrane Berislava Pušića, bivšeg predstojnika Ureda za zatočene i nestale osobe, svjedok je naveo da su općinske vlasti jedine raspolagale adekvatnim objektima za smještaj zatočenika, ali da "nisu izrazile volju" da pomognu kada je to od njih zahtijevano.

Buntić je potvrdio da je vlada Herceg Bosne, na inicijativu HVO Čapljine, 19. jula 1993. godine razmatrala pitanje prenapučenosti logora u Dretelju i Gabeli. Tom prilikom je imenovana tročlana komisija kojoj je naloženo da ode u Čapljinu i ispita uslove u dva spomenuta logora. U toj komisiji su, pored svjedoka, bili i bivši predstojnik Ureda za prognanike i raseljene osobe Darinko Tadić i njegov nasljednik na toj funkciji, optuženi Berislav Pušić.

Članovi komisije su se, prema riječima svjedoka, istog dana u Čapljini susreli sa načelnikom općine Krunoslavom Kordićem koji ih je upoznao sa problemima u zbrinjavanju velikog broja zatočenika u dva spomenuta logora. O svemu su sutradan izvijestili Vladu i predložili da se zbog teških uslova u logorima polovina zatočenih istog momenta pusti, a preostali zatvorenici premjeste na druge lokacije.

Za pronalazak novih lokacija za zatočenike Dretelja i Gabele su bili zaduženi Jadranko Prlić, Krešimir Zubak, Martin Raguž i svjedok. Svako od njih je trebao stupiti u kontakt sa općinskim vlastima u Širokom, Posušju, Grudama, Čitluku i Ljubuškom kako bi se obezbijedio smeštaj za određeni broj zatočenika. Međutim, ta operacija je propala pošto se, kako svjedok tvrdi, općinski načelnici nisu odazvali molbama da obezbijede objekte za smještaj zatočenika.

Na sudijsko pitanje, zašto prilikom posjete Čapljini niko od članova komisije nije otišao u logore kako bi na licu mjesta provjerili informacije o uslovima koji tamo vladaju, svjedok je odgovorio da su od načelnika općine dobili dovoljno informacija. Drugi, po svjedoku značajniji razlog, je bio taj što se "nisu smatrali nadležnim". Sam čin odlaska u logore bi, po svjedoku, značio preuzimanje odgovornosti a to je ono što su sva trojica željeli izbjeći.

Ostalo je nejasno da li je realizovan barem prvi dio prijedloga tročlane komisije – da se polovina zatočenika iz Dretelja i Gabele odmah oslobodi. To, naime, tokom dosadašnjeg iskaza svjedoka niko nije pitao.

Dijeljenje sadržaja