Bivši ministar finansija BiH Žarko Primorac koji svjedoči u odbranu Jadranka Prlića opisao kako je u drugoj polovini 1992. godine propao pokušaj bosanske vlade da u opkoljeno Sarajevo uveze prve količine BH dinara


Žarko Primorac, svjedok odbrane bivšeg premijera Herceg Bosne Jadranka Prlića je u drugoj polovini 1992. godine obavljao dužnost ministra finansija u Vladi RBiH. Na tu funkciju je imenovan kao stručnjak, pošto nije bio član nijedne političke partije

Svjedok je opisao kako je u jesen 1992. godine propao plan bosanske vlade da u opkoljeno Sarajevo uveze određene količine BH dinara koji je bio proglašen zvaničnom valutom. Pošto je grad bio u okruženju srpskih snaga vlasti BiH su se za pomoć obratile tadašnjem zapovjedniku snaga UN Luisu Mekenziju/Lewis MacKenzie koji je obećao da će omogućiti da avion s novcem sleti, a potom osigurati pratnju UN vojnika kako bi pošiljka bila dopremljena do zgrade Centralne banke u centru Sarajeva.

Mekenzi se, međutim, preko noći naglo predomislio i postavio bosanskim vlastima dva nova uslova: da Srbi budu obaviješteni o sadržaju pošiljke i da bosanske vlasti same osiguraju transport novca od aerodroma do zgrade Centralne banke. A to je, u to vrijeme, bilo izuzetno rizično pošto je aerodrom koji su nadzirale mirovne snage UN u suštini bio “ničija zemlja”.

Nakon takve ponude kanadskog generala bosanske vlasti su, prema riječima svjedoka, odustale od dovoženja novca u Sarajevo tako da je on, na kraju, iz Celja gdje je štampan transportovan u trezor Narodne banke Hrvatske. Tako su umjesto pravog novca u Sarajevu u promet pušteni tzv. novčani bonovi.

Pošto je ideja o puštanju u opticaj prve bh. valute propala, vlasti u drugim gradovima na teritoriji pod kontrolom Armije BiH i HVO su se snalazile kako su znale i umjele. U Tuzli i Zenici je kao privremena valuta uvedena njemačka marka, u nekim gradovima su u opticaju bili bonovi ili neki drugi vrijednosni papiri, dok su vlasti Herceg Bosne koristile hrvatski dinar.

Odbrana Jadranka Prlića je uz pomoć ovog svjedoka nastojala ukazati da, nasuprot tvrdnjama tužioca, hrvatski dinar nikada nije priznat za zvaničnu valutu Herceg Bosne. Svjedok je potvrdio tu tezu odbrane i primijetio da se iz dokumenata koji su mu pokazani ne može zaključiti da je utvrđen paritet između dvije valute i da je hrvatski dinar uveden na račun bosanskog.

Primorac je u drugoj polovini septembra 1992. godine, po službenoj dužnosti, napustio Sarajevo i otišao u Zagreb. Pošto je početkom decembra iste godine najavljena rekonstrukcija Vlade čiji je član bio Primorac je podnio ostavku. U međuvremenu mu je, kako je naveo, stan u Sarajevu potpuno devastiran te se nije imao gdje vratiti.

Dijeljenje sadržaja