Duel tužilaca i pravnih zastupnika Miroslava Kvočke, Dragoljuba Prcaća, Mladje Radića i Zorana Žigića pred Žalbenim vijećem Tribunala. Mada se u optužnici ne terete za učešće u "udruženom zločinačkom poduhvatu" u presudi su, ukazuju branioci, sva četvorica osudjeni po tom osnovu


Sva četvorica pravnih zastupnika osudjenih u predmetu "Omarska" su medju osnovama žalbe naveli "nekonzistentnost optužnice i presude" ili, kako je to označio Krstan Simić, branilac Miroslava Kvočke, "nepostojanje identiteta optužnice i presude". Mada se u optužnici ne terete za učešće u "udruženom zločinačkom poduhvatu" u presudi su, ukazuju branioci, sva četvorica osudjeni po tom osnovu. Uz to, advokati žalitelja su odreda naveli da su izrečene kazne neprimjerene vremenu koje su osudjeni proveli na službi u logorima, kao i da u prvostepenom postupku nije definitivno utvrdjen njihov status, a kazne su podrazumijevale da su imali položaj nadredjenog.

Za Kvočku, koji je na službi u Omarskoj proveo 17 dana, to jest 12 stražarskih smjena kako je izračunala odbrana, u optužnici je najprije rečeno da je bio komandant, a potom zamjenik komandanta logora, da bi se, prema advokatu Simiću, ispostavilo da u Omarskoj nije ni bilo komandanta logora, pa prema tome ni njegovog zamjenika. Sličan argument naveo je i pravni zastupnik Dragoljuba Prcaća, koji je u Omarskoj, po braniocu, "odradio" samo 11 smjena. Osporavajući definiciju navedenu u presudi, advokat Jovan Simić je rekao da njegov branjenik nije bio "administrativni pomoćnik imaginarnog komandanta logora", nego je kao tehničar održavao radio uredjaje. Za Mladju Radića, prema tvrdnji njegovog branioca Tome File, nije utvrdjeno da je bio vodja stražarske smjene, nego običan stražar. Zoran Žigić nije bio ni na kakvom položaju u prijedorskim logorima, a u Omarskoj je, po tvrdnji svog advokata, bio samo jednom, i to pola sata, dok se u presudi proglašava krivim za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu, kao i za ubistva, mučenja i nehumana djela počinjena i prije i poslije tog navodno polučasovnog boravka.

Pravni zastupnici žalitelja su - što je kuriozitet u praksi Tribunala - zamjerili tužilaštvu što nije uložilo žalbu na presudu. Tužioci to, po mišljenju advokatâ File i Slobodana Stojanovića, koji brani Žigića, nisu učinili upravo zbog "nekonzistentnosti optužnice i presude." Po njima, u prvostepenom postupku od "optužnice nije ostalo ništa", pa se nisu imali na šta žaliti. Pretresno vijeće je, istakli su dvojica advokata, "spasavalo tužbu" i pri tome bilo pristrasno, time što je iz iskaza svjedoka - po njihovoj ocjeni - prihvatalo samo ono što odgovara tužilaštvu, a ne ide u prilog odbrane.

Tvrdeći da su time prekršena pravila o postupku i dokazima, branitelji su zatražili ukidanje presuda ili preinačavanje kazni koje su izrečene četvorici optuženih.

Odgovarajući na argumente žalitelja, predstavnici tužilaštva Norul Rašid/Rashid i Dejvid Re/David Ra su potvrdili da se u optužnici ne pominje "udruženi zločinački poduhvat", ukazujući da su bitni elementi tog vida krivične odgovornosti sadržani u velikom dijelu tačaka. Po njihovom sudu, svi osudjeni su učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu, jer su od prvog dana mogli da se uvjere da su logori osnovani radi realizacije tog poduhvata: progona nesrpskog stanovništva Prijedora.

I pored toga što su vidjeli mrtva tijela zatočenika u krugu logora i bili očevici premlaćivanja, maltretiranja, okrutnih postupaka i nehumanih uslova zatočavanja, osudjeni su ostali na zadatku i doprinosili održavanju i "besprijekornom funkcionisanju logora." Bez obzira da li su vršili neku zvaničnu funkciju ili ne, smatra optužba, imali su efektivnu vlast nad zatočenicima i time svjesno učestvovali u progonima.

Mladjo Radić je ostao na službi od početka do zatvaranja logora. Što se tiče Kvočke i Prcaća, kratak period njihovog rada u logoru ne umanjuje njihovu odgovornost. "Nije važna dužina perioda, važna je", po riječima tužioca Rea, "dubina učešća". Oni su voljno učestvovali u funkcionisanju logora i time objektivno doprinosili ostvarivanju udruženog zločinačkog poduhvata. Žigić je, dolazeći u logore Omarska i Keraterm, bio i neposredni izvršilac. Mučenjem, okrutnim postupcima i ubistvima, doprinio je, prema riječima tužiteljke Rašid, "srži zajedničke namjere, a to je bio plan da se progone ne-Srbi".

Odgovarajući na primjedbe zašto se nisu žalili na presude, predstavnici tužilaštva su rekli da je, prema njihovom sudu, Pretresno vijeće odmjerilo adekvatne kazne. Založili su se da se ta presuda ne mijenja, to jest da se Miroslavu Kvočki potvrdi kazna od sedam godina, Prcaću pet, Radiću 20 i Žigiću 25 godina zatvora.



Fotografije