Žalbeno vijeće Haškog tribunala počelo razmatrati žalbe četvorice osudjenih za kampanju progona, ubistva i mučenja zatočenika u logoru Omarska


Pred Žalbenim vijećem Tribunala danas je počela rasprava o žalbama četvorice osudjenih za zločine koji su, u ljeto 1992., počinjeni u prijedorskim logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje.

Žalbeno vijeće prihvatilo je da se, kao "svjedok suda", sasluša jedan bivši zatočenik Keraterma, kojeg je predložila odbrana Zorana Žigića. Svjedočeći sa zaštićenim identitetom i likom, svjedok KV1 je danas rekao da medju glasovima onih koji su kasno uveče 24. juna 1992. pred hangarom logora Keraterm batinali zatočenika Dragu Tokmadžića nije prepoznao glas Zorana Žigića niti ga je tog dana vidio u logoru. Drago Tokmadžić je, inače, preminuo od posljedica batinanja..

Zoran Žigić je osudjen na 25 godina zatvora zbog učešća u brojnim incidentima teških premlaćivanja u logorima Omarska i Keraterm, koja su imala za posljedicu smrt više zatočenika. Uz pomoć ovog svjedoka, odbrana je pokušala da ospori učešće osudjenog u barem jednom od tih incidenata.

Od petorice osudjenih na procesu za zločine u Omarskoj i Keratermu, na presudu su se žalila četvorica. Medju njima i Dragoljub Prcać, kome je izrečena najblaža kazna - pet godina zatvora - i koji je već na slobodi. Advokat Jovan Simić u usmenoj argumentaciji žalbe, ističući da njegov branjenik "ne zna za šta je osudjen", kaže da optužba nije dokazana ni u jednoj tački, te da je Prcać osudjen "samo zato što je bio prisutan u logoru."

Simić je nastojao da ospori tezu tužilaštva da je osudjeni bio zamjenik komandanta logora, tvrdeći da komandanta logora Omarska nije ni bilo, ukoliko to nije bio sâm Simo Drljača, šef službe bezbjednosti Prijedora, koji je izdao naredjenje da se nekadašnje prostorije u upravnoj zgradi rudnika Omarska pretvore u "privremeni sabirni centar". Željko Mejakić, koji je optužen kao komandant logora i u pritvoru Tribunala čeka na početak sudjenja, prema advokatu Simiću nije bio komandant nego samo šef obezbjedjenja logora, u kojem su veće ingerencije od njega imali isljednici, poslani iz službi bezbjednosti u Banja Luci.

"Dragoljub Prcać nije mogao biti zamjenik imaginarnog komandanta", rekao je advokat Simić, ističući da o tome ništa pouzdano nisu rekli ni svjedoci. Naveo je kao primjer da je jedan svjedok za Prcaća rekao da je komandant logora, četvorica da je zamjenik, jedan da je administrativni pomoćnik, a 17 ništa nije znalo o njegovoj funkciji. Prema odbrani, osudjeni je u logoru Omarska proveo svega 11 smjena u trajanju po 12 sati, i to kao tehničar za održavanje radio uredjaja i veza. Zato je on, kako je istakao advokat Simić, "učesnik u zajedničkom zločinačkom poduhvatu" samo zbog svog prisustva u logoru. A tog prisustva ne bi ni bilo da, prema Simićevim navodima, Simo Drljača nije Prcaću zaprijetio metkom u čelo ako ne prihvati dužnost u Omarskoj, koju je želio izbjeći. "Ne bi bilo ništa strašno za jednog Srbina donijeti oslobadjajuću presudu", završio je svoju argumentaciju advokat Dragoljuba Prcaća.

Na presudu, izrečenu 2. novembra 2001., žalili su se još dvojica optuženih: Miroslav Kvočka, osudjen na sedam godina zatvora i Mladjo Radić zvani "Krkan", osudjen na znatno težu kaznu - 20 godina zatvora. Argumenti njihove odbrane biće izneseni u nastavku zasjedanja Žalbenog vijeća, koja će potrajati do kraja sedmice.

Dijeljenje sadržaja